Dobro se slatkim vraća: LINZERI | KRANCLE

Post se inicijalno trebao zvati 'dobro se dobrim vraća' (to mu je još uvijek u mojoj tekici radni naslov). S tom mišlju (djelom i propustom) sam i došla na ideju da napravim Linzer kekse u obliku, a čega drugog, nego srca! Pod tim naslovom našlo bi se naravno kratko promišljanje na temu dobra kao najveće moralne vrijednosti te nerijetki izostanak iste kod suvremenog čovjeka. I s obzirom da razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro, objašnjenje prvog dobra iz naslova koje se odnosi samo na dobro u sebi, jer nema nikakve koristi niti interesa.

U par dana između izrade keksića i pisanja posta drugo dobro iz naslova postalo je upitno. Kakvo je to dobro ako je loše, tj. nije toliko loše koliko nije dobro?! Naime, otvarala sam nasumično neke portale ne bi li se informirala o novostima, a jedino što sam saznala da je rafinirani šećer otrov. Tako je jedan naslov (rijetko kad čitam dalje od toga) izjednačio konzumaciju šećera i kokaina (za posljedicu ima ovisnost), drugi konzumaciju šećera i sustavno zlostavljanje u djetinjstvu (za posljedicu ima slabije mentalno zdravlje), treći pak da šećer utječe na elastičnost kože i stvaranja bora i sličnih užasa.

Zato je riječ 'dobro' zamijenjena sa 'slatko', jer očitooo može biti i loše. :D Ovisno interpretaciji, znanstvenim dokazima i ne znam čemu još...

Da stvar bude još smiješnija, poklončići, koji su bili mali doprinos svemirskoj ravnoteži dobrote, otišli su u ruke curka koje u Korizmi, param-param, ne jedu slatko.

- Pa možeš jesti nedjeljom! (probala sam izvući cijelu stvar)

- Gle teološki potkovanu prevaru! (bio je odgovor)

Udomljeni su na kraju sa sretnim završetkom. Sva sreća postoje još ljudi kojima nije važno koje je doba dana ili godine, konstalacija zvijezda, broj na vagi, stanje na računu, u državi, svijetu, da bi pojeli nešto slatko. Hešteg volim E brojeve.

Što se tiče recepta - sve što je moglo poći napoko- pošlo je. Sva sreća nije bilo previše mogućnosti za debakl, a i sve je bilo popravljivo. Donekle. 

Slijedi jedna vrijedna lekcija o ponašanju u kuhinji. :D Nikad nemoj podcijeniti kolač, koliko god se jednostavan činio na papiru. S pripremama počni ranije nego što si mislio, vrijeme je uistinu relativan pojam. I nemoj, ako baš nije velika nužda, radit kolače umoran i nakon posla, koliko god zvučalo opuštajuće i zabavno.

Znači ovako, maslac sam ostavila na sobnoj temperaturi cca 15 min. Jedva sam umijesila tijesto, bilo ga je previše i sve se raspadalo, ali sam vjerovala da će nakon nekog vremena u frižideru poprimiti pravu konzistenciju. Nije. Pa sam mu dodala malo mlijeka ne bi li umjesila glatko tijesto koje sam mogla razvaljati u jednom komadu.

Odabrala sam izrezivače koji su bili jako slične veličine pa je rupa ispala prevelika, a "konstrukcija" gornjeg keksića prekrhka i jako je brzo posmeđila u pećnici.

Kao šećer na kraju došao je krivo odabrani pekmez, nekakav Bakin džem od jagode koji nema ni glatku ni sjajnu konzistenciju, a još uz to ima ogromne komade jagode u sebi što nikako ne ide u prilog. 

Sve je to na kraju ispalo jako fino, ali oku (bar nama picajzlastim estetama) jako neugodno- razlog je to zašto zasad nema nijedne "otpakirane" fotografije.

Moj savjet je da pratite doslovno legičin recept pa neće biti problema. :)

KRANCLE | LINZERI

(po receptu Legica u kuhinji)

tijesto
500 g glatkog brašna
1/2 praška za pecivo
1 jaje
250 g maslaca
80 g šećera u prahu
1 vrećica vanilin šećera

Maslac ostavite sat vremena na sobnoj temeperaturi da omekša. U posudu stavite brašno, prašak za pecivo, šećer u prahu, vanilin šećer i maslac. Rukama "utrljajte" maslac u ostale sastojke pa dodajte jaje. Mijesite dok ne dobijete kompaktno tijesto koje umotajte u prozirnu foliju i ostavite u frižderu 1,5-2 sata.

Ohlađeno tijesto valjajte na pobrašnjenoj podlozi. Razvaljajte tijesto što tanje (2-3 mm), jer prilikom pečenja naraste. Možda bi bilo zgodno da tijesto premjestite na papir za pečenje (ili čak da razavljate tijesto na njemu) pa na njemu izrezivačima (kojeg god oblika) izrežete tijesto. Čini mi se da će se tako najbolje očuvati oblik, što je premještanjem s podloge na papir automatski onemogućeno. 

Pola tijesta izrežite s jednim izrezivačem, a drugu polovicu s dva- tako da u sredini ostane rupa istog oblika (srce, zvijezda, cvijet, krug...). 

Keksi se peku 7-8 minuta u prethodno zagrijanoj pećnici na 180C (ventilacija). Trebali bi ostati bijele boje i prhki, ali naravno pečeni. Nakon 8 min izvadite ih iz pećnice i ostavite da se ohlade.

punjenje
300 g pekmeza od čega god

šećer u prahu

"Keksiće s rupom" stavite na papir za pečenje pa obilno posipajte šećerom u prahu. Pekmez zagrijte do vrenja pa premažite donje polovice ovog para tj. "keksiće bez rupe". Sljubite obje polovice ovog para i ostavite 30 min da se pekmez stvrdne pa stavite u limenu kutiju.
Ne morate čekati drugi dan da ih konzumirate, ali možete, bit će mekši.

Nomnomnom!

Ana

Sve je isto k'o i lani: JELAČIĆ PLOŠKE (ILI KOCKE)

Na dobro vam došao petak, po svemu običan, osim što ga je zapalo da bude prvi dan u novoj godini! Neš' ti, prvi među jednakima. 

Ja vam, eto, ne volim dočeke Nove godine, mislim da je tako otkad znam za sebe. Nije to samo zato što imam taj dominantni hejterski gen, nego jednostavno mi nemaju baš previše smisla. Ima u njima nešto duboko tužno, zatrpano šljokicama i zaliveno šampanjcem. 

Što se tu točno slavi? Zašto u dućanima sva roba izgleda kao razvučeni plašt disco kugle, a od reklama za organizirane dočeke ne možeš se obraniti k'o od Jehovinih svjedoka? Zašto me, jedina dva dana u godini kad gledam tv, moraju silovati s vatrometima iz svih glavnih gradova svijeta, a onda i iz svake druge selendre? Pogotovo ove godine kad su javni prostori zatvarani zbog prijetnji terorističkim napadima. Jebiga, ja ne kužim tu pompu i gotovo.

Kad si na kraju dana odbrojio te sekunde do kraja jedino što je bilo novo- je novi dan. I to što ćeš se neko vrijeme morati navikavat da na kraju datuma pišeš novi broj. "New year, new me"- bullshit, a u biti sve je isto k'o i lani. Danas je petak. Nisu li za nove početke bolji ponedjeljci ili bilo koje drugo Sutra?! Budimo realni, sve nove odluke ionako su se utopile u prevelikoj količini alkohola. Nažalost, problemi, koje pokušavamo ignorirati, ostali su plivati. Nisi preko noći u crvenim gaćama uzgojio par muda.

Ja sam svoju mladost ostavila da "slavi" u pidžami pred tv-om, s majicom na kojoj piše #BOJKOT. Bez crvenih gaćica. S tanjurom dobre porcije rafiniranog šećera i tamne čokolade, sa željom da vam više takvih serviram u novoj godini. 

Nek' vam je zdrava i sita 2016. godina! Živili!

Slijedi recept za čokoladnu ubojicu od kolača, al' nema brašna (što znači da nema glutena, op.a.) pa je kao ok. ;)

JELAČIĆ PLOŠKE (ILI KOCKE)

biskvit

180 g šećera
180 g mljevenih oraha
90 g kakaa u prahu
6 jaja
prstohvat soli
čep ruma

Odvojite žumanjke od bjelanjaka. U bjelanjke stavite prstohvat soli i smiksajte ih u snijeg. Žumanjke i šećer pjenasto umutite, dodajte kakao u prahu (koji ste prethodno proslijali) i mljevene orahe. Ručno umiješajte snijeg od bjelanjaka dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Na kraju ulijte čep ruma. Smjesu izlijte u četvrtasti lim u koji ste prethodno stavili papir za pečenje. Pećnicu zagrijte na 180C pa biskvit pecite cca 20min.

Pečeni biskvit ohladite i prerežite na dva dijela.

krema
1 dcl mlijeka
350 g čokolade za kuhanje
2 dcl vrhnja za šlag

Čokoladu otopite na pari, a mlijeko prokuhajte pa ih spojite zajedno i dobro izmiješajte. Ostavite smjesu da se dobro ohladi ( > 1 h u hladnjaku). Nakon toga umiješajte tučeno vrhnje za šlag.

Polovicom kreme premažite biskvit pa prekrijete drugim biskvitom. Ostatkom kreme prekrijte gornju površinu biskvita i bočne strane.

glazura
100 g čokolade za kuhanje

Čokoladu otopite na pari pa žličicom išarajte kolač.
Nakon što se neko vrijeme hladio u hladnjaku izrežite ga na ploške ili kocke. :)

Nomnomnom!

A.

O Pohvali nad pohvalama: BANOFFEE MESS

Svako toliko na svom poker aparatu život namjesti par istih sličica pa izbaci povod(e) za slavlje. Rođendani, diplome, djevojačke/momačke, sakramenti, blagdani, godišnjice, produženi vikendi. I ostali besmisleni razlozi. Od mene se obično očekuje, osim da se pojavim, da se pojavim s nečim slatkim! Nekad dobijem mig, nekad me Mamzi huška s 'Bog će ti platiti', nekad to napravim jer mi je osoba posebno draga. Nekad nemam vremena pa ne donesem ništa, onda pitaju 'iz čijih je kuća mali, di se kopa?' i da ga idu tući.

Obučem najfiniju hipstersku kombinaciju koja paše na tenisice, uzmem tortu/kolač/slatku kreaciju i spremna sam. Krećem, uz još uvijek određenu dozu straha je l' sve uspjelo kako spada. Po dolasku zbuksam slasticu u frižider i čekam svoj trenutak. Obično on dođe nakon šesnaestog slijeda jela, puno sati kasnije, ali nema panike jer svi su ostavili mjesta za desert.

I onda ga čuješ, između tihih mumljanja usta punih šećerom, dva metra čistog krkanluka kako progovara.

- Ma 'ko je ovo pravio?

(svi prsti upiru u mene)

- Ane, mo'š se udavat!!!

Daaaa! I onda mi je srce na mjestu. Slastica je uspjela. Dobila sam pohvalu nad pohvalama. Samo još ne znam kako odgovoriti na nju s 'hvala' ili s 'ne hvala'! 

- Evo ti keks!

***

Moj se život promijenio kad sam otkrila pod a) beze kore, b) kombiniranja dva klasična deserta, c) sve navedeno. Novi križanac dva engleska tradicionalna recepta- Banoffe pite i ponovo, Eton Mess-a.

Banoffee pie je pita koja ima podlogu od keksa (ili prhkog tijesta) punjenu bananama, karamelom (toffee) i slatkim vrhnjem.

Eton mess se sastoji od jagoda, mernigue-a (mješavine bjelanjaka i šećera) i šlaga. 'Eton' dolazi od Eton College gdje se tradicionalno servira, a 'mess' se referira na neredan izgled deserta. 

BENOFEE MESS
[6 čašica]

"dulce de leche"

Pravi dulce de leche radi se s kondenziranim ili bar s punomasnim mlijekom, kako ja nikad nemam vremena kupiti ta specijalna mlijeka (a da budem iskrena ne znam ni di se kupuje ovo prvo), uvijek ga napravim s najobičnijim mlijekom. Okus je karamelast, fin i lagan, pa su (valjda) zadovoljeni svi uvjeti. Brzinska verzija karamela mi zadnjih par puta odbija uspjeti (bacila sam oko 1 kg šećera pokušavajući ga otopiti da se ne kristalizira), pa sam ju odlučila izbjegavati. Ova verzija zahtjeva vremena i strpljenja, ali je i neusporedivo bolja!

300 ml mlijeka

100 g šećera

mahuna vanilije

na vrh žlice sode bikarbone

prstohvat soli

75 g maslaca

Ulijete mlijeko u lončić i pustite da zavrije, maknite s vatre, a vatru smanjite. Dodajte sve ostale sastojke, vratite na vatru i miješajte dok se maslac ne otopi. Sljedećih sat vremena povremeno promiješajte. Kad se smjesa ujednači bojom i počne zgušnjavati miješajte stalno. Kuhajte karamel sat i pol, na kraju će bit gust, ali tekući (hlađenjem će se dodatno zgusnuti). Ostavite da se ohladi na sobnu temperaturu.

puslice

3 bjelanjka
130 g šećera
prstohvat soli

Miksajte bjelanjke s prstohvatom soli dok ne očvrsnu, zatim dodavajte žlicu po žlicu šećera miksajući najvećom brzinom, i tako 5 min. dok smjesa ne postane čvrsta i sjajna (kad se pod prstima više ne osjećaju kristalići šećera). 

Zagrijte pećnicu na 130 stupnjeva. Pleh obložite papirom za pečenje, pa malom žlicom stavljajte "kaplje" smjese. Pecite ih 50-60 min, pa ostavite da se ohlade.

preljev od čokolade
100g čokolade za kuhanje

Čokoladu otopite na pari i ostavite da se ohladi.

2 banane
pola limuna

Banane izrežite na male kockice i prelijte sokom od pola limuna (da ne posmeđe).

slaganje
250 ml slatkog vrhnja

U čašice slažite redom puslice - banane - karamel - preljev od čokolade, pa ponovite još jednom. na vrh stavite tučeno slatko vrhnje.