Prije pisanja ovog posta probala sam istražiti malo povijest Tiramisua, ali jedino što sam dobila je džumbus (ne)provjerenih informacija. Tiramisu podrijetlo vuče sa sjevera Italije, a iz kojeg točno dijela ili grada nitko očito nije siguran. Priče se da je nastao u 17. stoljeću u Sieni u čast vojvode Cosima di Medicija III, ili u vrijeme I. svjetskog rata kao oproštajni kolač za vojnike koji su odlazili u rat, a u drugoj polovici 20.st. javilo se niz kuhara koji ga svojataju ko svoj izum. Recept za Tiramisu nije pronađen u kuharicama do šezdesetih godina prošlog stoljeća, a riječ Tiramisù u talijanskom riječniku pojavljuje se tek 1980. godine. U siječnju prošle 2013. godine proglašen je službenim jelom 6. Svjetskog dana talijanske kuhinje.
International Day of Italian Cuisines 2013 > tu možete pronaći autentični recept za kremu i piškote.
Riječ 'tiramisu' dolazi od venecijanskog dijalekta (tiramesù) i u prijevodu znači 'podigni me' (
Moby- Lift me Up). Naišla sam na dvije teorije kako je dobio ime. Jedna je da se 'podigni me' referira na sastojke- espresso, kakao, šećer i alkohol koji su podizali tj. davali snagu onome tko ga je jeo. A druga je urbana legenda koja kaže da su venecijanske kurtizane kremi od jaja dodavale mascarpone i biskivit umočen u rum i kavu, pa ga posluživale svojim mušterijama, a često su ga i same konzumirale kao okrepu između klijenata ili nakon posla.
Danas je to najpoznatiji talijanski kolač, dobro znan po piškotama umočenima u kavu i alkohol, kremi od jaja i mascarponea, te kakaa, a kako kroz povijest tako i danas doživljava raznorazne
varijacije na temu- čokoladni, voćni, serviran u čaši, napravljen kao torta ili smrznut kao sladoled. Mogućnosti su brojne kao i teorije o njegovom podrijetlu.
U većini talijanskih domaćinstava nakon ručka nećete pronaći desert, prije neko svježe voće. Desert dolazi samo na kraju svečanih ručkova. Pogotovo tiramisu, jer nije jeftin kolač, a najskuplji sastojak mu je kvalitetan mascarpone sir.
Obično se sprema u velikom plehu u verziji s kremom od pola kg mascarponea i slatkim vrhnjem koja nikad ne razočara, a sad slijedi malo skromnija i drugačija verzija Tiramisu za 6 osoba po receptu Ane Ugarković.
TIRAMISU (po receptu Ane Ugarković)
za 6 čaša/osoba
sastojci:
80g (Savoiardi) piškota (to je oko 10-11 komada)
250g mascarponea
200ml kave
300ml mlijeka
75g žumanjaka (
≈ 3 veća jaja)
130g šećera
30g brašna
3 bjelanjka
malo soli
čokolada nasjeckana na male kockice
+ za ukrašavanje: kakao u prahu i vrhnje za šlag
1. Narežite piškote na male kockice.
2. Skuhajte instant kavu. (Ana Ugarković kaže da se kava iskuha na laganoj vatri dok ne dobijete 2-3 žlice)
3. Stavite mlijeko da se zagrije. (Ana predlaže da se mlijeko kuha sa sjemenkama štapića vanilije, no ja ih nisam imala pa sam to izbacila ovaj put).
4. U jednoj posudi pomiješajte žumanjke, 65g šećera i brašno, da dobijete finu glatku smjesu.
5. Maknite mlijeko s vatre i dodajte mu smjesu sa žumanjcima, pa miješajte pjenjačom i vratite na laganu (!) vatru. Kuhajte minimalno 5minuta (da se jaja skuhaju), stalno miješajući, dok se smjesa ne zgusne. Pa ostavite da se ohladi
6. Istucite bjelanjke sa ostatkom šećera u snijeg. U bjelanjke prvo dodajte prstohvat soli, a šećer dodajte pri kraju kad je snijeg već formiran.
7. Kad se krema od jaja ohladila u nju umiješajte mascarpone i lagano promiksajte, a zatim ručno dodajte snijeg.
8. Posložite slojeve (sloj kockica piškota i čokolade, prelijte s žlicom ili par kave, pa kreme) u staklene čaše (ili vatrostalne posudice).
9. Na kraju posude možete staviti u posudu s vodom, pa još malo kuhati na pari 5-10min. Ja sam ih potrpala u pećnicu na 50stupnjeva. Kad se ohladio, ukrasila sam ga šlagom i kakaom i stavila u hladnjak (Ana Ugarković predlaže da poslužite odmah toplo).
Uživajte!
