Događaju se nekad ti vikendi kad svi pobjegnu van velegrada, u neke druge manje nespokoje, i ostave mene da sama dokoličarim. Sjetim se obično tada onog vica o dva štrebera od kojih je jedan preko vikenda solo doma i sretan je jer napokon može u miru naglas učiti. Tako sam i ja sretna da mogu zauzet kuhinju, inače dobro čuvanu majčinu utvrdu, i nešto spravljati, napraviti generalni nered i pospremiti ga u gluho doba noći. Jer mi se tako hoće. I hoće mi se tako često, al sloboda je danas precijenjena stvar, od koje me dijeli minimalna plaća.
No svako toliko dobijem svoj gratis vikend, tijekom jednog takvog nastala je i ova focaccia. Bila je subota navečer, umjesto da gutam dim cigarete u kakvoj birtiji po Zagrebu, stavila sam peći pogaču, narezala domaćeg pršuta i natočila čašu crnog vina (u biti bevandu s previše vode). To su valjda prvi znaci starenja, krivulje u padu.
Focacciu sam već spominjala u prvom dijelu putopisnog posta, ali možda se izgubila u količini istipkanih slova u želji da prenesem (skoro) sve dojmove. S vremenom sam napredovala, malo izmijenila prvotni recept, neke su se dogodile sasvim slučajno kad sam tijesto zaboravila na vrijeme izvadit iz friždera, a neke namjerno jer nam je količina bila puno premala. I svaki put je sve bolja.
Focaccia je talijanski specijalitet, kruh ili pogača, jako slična tijestu za pizzu, ali ne i ista. Tijesto je iznutra meko, izvana (pogotovo na krajevima) fino hrskavo. Focaccia je nastala u Genovi, i u osnovnom receptu nalaze se tijesto, maslinovo ulje, ružmarin i sol. Kasnije su naravno došle divne druge varijacije na temu, pa na nju možete staviti češnjak, masline, sušene ili svježe rajčice, razno drugo povrće ili sir. Važno je da se tijesto što duže diže, bilo u frižderu, na toplom ili razvučeno u plehu, i da se prstom probuše rupice u tijestu prije stavljanja nadjeva i pečenja.
Focacciu sam već spominjala u prvom dijelu putopisnog posta, ali možda se izgubila u količini istipkanih slova u želji da prenesem (skoro) sve dojmove. S vremenom sam napredovala, malo izmijenila prvotni recept, neke su se dogodile sasvim slučajno kad sam tijesto zaboravila na vrijeme izvadit iz friždera, a neke namjerno jer nam je količina bila puno premala. I svaki put je sve bolja.
Focaccia je talijanski specijalitet, kruh ili pogača, jako slična tijestu za pizzu, ali ne i ista. Tijesto je iznutra meko, izvana (pogotovo na krajevima) fino hrskavo. Focaccia je nastala u Genovi, i u osnovnom receptu nalaze se tijesto, maslinovo ulje, ružmarin i sol. Kasnije su naravno došle divne druge varijacije na temu, pa na nju možete staviti češnjak, masline, sušene ili svježe rajčice, razno drugo povrće ili sir. Važno je da se tijesto što duže diže, bilo u frižderu, na toplom ili razvučeno u plehu, i da se prstom probuše rupice u tijestu prije stavljanja nadjeva i pečenja.
U biti nije neka velika filozofija, brzo i jednostavno se zamijesi, problem je samo dočekat da se digne i ispeče. I malo ohladi. Ako želiš da u sivilo jesenskog ili bilo kojeg drugog dana uneseš miris iskrene sreće- stavi peć focacciu (ovo zvuči ko Chandler kad smišlja slogane)!
[pleh 30x35]
tijesto
600g glatkog brašna
400ml mlake vode
3 žlice maslinovog ulja
2 žličice soli
1 vrećica suhog kvasca
1 žličica smeđeg šećera
Stavite sve sastojke osim vode u jednu širu posudu. Vodu malo zagrijte u lončiću (ako ste je previše zagrijali pustite da malo ohladi), mora biti mlaka, idealno sobne temperature. Ulijte vodu u posudu sa ostalim sastojcima pa zamijesite tijesto, ručno ili mikserom sa spiralnim nastavcima. Mijesite/miksajte četiri minute, pa ostavite da tijesto malo odstoji. Nastavite mijesiti/miksati još par minuta. Tijesto mora biti mekano i glatko.
U slučaju da je premekano i jako se lijepi dodajte još malo brašna, ako je tijesto pretvrdo dolijte još vode, ali s ovim omjerima ne bi trebalo biti problema.
Tijesto oblikujte u kuglu i stavite u drugu posudu koju ste prethodno premazali maslinovim uljem, pa prekrijte poklopcem ili prozirnom folijom. Stavite u frižider da se diže preko noći ili na par sati (ako vam se žuri).
Izvadite tijesto 1h prije pečenja, razvucite tijesto prstima na pleh na koji ste stavili papir za pečenje, pokrijte krpom i ostavite da se diže.
+
1 mjerica cherry rajčica
1-2 dcl maslinovog ulja
3 režnja češnjaka
osušeni ružmarin
krupna sol
Prstom napravite udubljenja u tijestu, pa između njih zabodite polovice cherry rajčice (može i cijele, ovisno o veličini). Pa sve dobro zalijte mješavinom maslinovog ulja, sitno rezanog češnjaka i ružmarina. Sve na kraju pospite krupnom solju (2-3 žlice) i stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 200C.
Nema komentara:
Objavi komentar
šećer dolazi na kraju :)