25. rujna 2016.

Preseljenje na novu i ljepšu web stranicu


dragi moji, ovim putem obavještavam vas kako je stranica 'U kužini' službeno zatvorena. no, dobra vijest je da sam cijelu stvar preselila na novo, bolje i ljepše mjesto u šarolikom bespuću interneta.
ako prakticirate hedonizam kao stil života- onda ćete biti na pravom mjestu. :))
stari, ali i novi postovi, nove rubrike i svašta nešto čekaju vas na >>> https://shedonistana.com/



6. ožujka 2016.

Opsesija: BEZIMENI KOLAČ S MALINAMA

Iza ovog recepta nema priče. Trebala je biti... i to jedna lijepa, ali nije. Umiješale se neke životne okolnosti, bakterije, virusi... oće to tako.
Na kraju ga se nauživalo i više ljudi nego što je inicijalno bilo predviđeno, a ja sam se uspješno vratila svojoj opsesiji malinama i mascarponeom.
Kolač čak nema ni ime. I dalje se traži. :)


BROWNIE s MALINAMA I KREMOM od SIRA i MALINA


brownie baza
[kalup 20x30]
200 g čokolade za kuhanje
150 g maslaca
3 jaja
50 g šećera
10 g vanilin šećera
50 g glatkog brašna

+ 100 g (smrznutih) malina

U jednoj posudi na pari otopite čokoladu i maslac. U drugoj posudi smiksajte jaja i šećer. Pustite čokoladu da se mrvicu ohladi pa dodajte u smjesu jaja i šećera. Na kraju dodajte brašno i laganim  ga pokretima umiješajte u smjesu. U kalup, u koji ste stavili papir za pečenje, izlijte smjesu, poravnajte i po njoj ravnomjerno pobacajte maline.
Stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 180C cca 20 min. Izvadite iz kalupa i ostavite da se ohladi.

krema
150 g mascarponea
100 g krem sira
50 g šećera u prahu
200 ml vrhnja za šlag
3 žlice dehidrirane maline u prahu

U jednoj posudi smiksajte vrhnje za šlag, ali ne prečvrsto. U drugoj mikserom sjedinite mascarpone, krem sir i šećer u prahu pa ručno umiješajte vrhnje za šlag. Na kraju po želji dodajte dehidriranu malinu u prahu (može i bez nje) ovisno koliko intenzivan okus maline i rozu boju kreme želite.

Biskvit stavite na podlogu i ukrasite kremom (s kojim god nastavkom želite).
Kraj, :)



Nomnomnom.
Ana

24. veljače 2016.

Dobro se slatkim vraća: LINZERI | KRANCLE

Post se inicijalno trebao zvati 'dobro se dobrim vraća' (to mu je još uvijek u mojoj tekici radni naslov). S tom mišlju (djelom i propustom) sam i došla na ideju da napravim Linzer kekse u obliku, a čega drugog, nego srca! Pod tim naslovom našlo bi se naravno kratko promišljanje na temu dobra kao najveće moralne vrijednosti te nerijetki izostanak iste kod suvremenog čovjeka. I s obzirom da razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro, objašnjenje prvog dobra iz naslova koje se odnosi samo na dobro u sebi, jer nema nikakve koristi niti interesa.

U par dana između izrade keksića i pisanja posta drugo dobro iz naslova postalo je upitno. Kakvo je to dobro ako je loše, tj. nije toliko loše koliko nije dobro?! Naime, otvarala sam nasumično neke portale ne bi li se informirala o novostima, a jedino što sam saznala da je rafinirani šećer otrov. Tako je jedan naslov (rijetko kad čitam dalje od toga) izjednačio konzumaciju šećera i kokaina (za posljedicu ima ovisnost), drugi konzumaciju šećera i sustavno zlostavljanje u djetinjstvu (za posljedicu ima slabije mentalno zdravlje), treći pak da šećer utječe na elastičnost kože i stvaranja bora i sličnih užasa.

Zato je riječ 'dobro' zamijenjena sa 'slatko', jer očitooo može biti i loše. :D Ovisno interpretaciji, znanstvenim dokazima i ne znam čemu još...

Da stvar bude još smiješnija, poklončići, koji su bili mali doprinos svemirskoj ravnoteži dobrote, otišli su u ruke curka koje u Korizmi, param-param, ne jedu slatko.

- Pa možeš jesti nedjeljom! (probala sam izvući cijelu stvar)
- Gle teološki potkovanu prevaru! (bio je odgovor)

Udomljeni su na kraju sa sretnim završetkom. Sva sreća postoje još ljudi kojima nije važno koje je doba dana ili godine, konstalacija zvijezda, broj na vagi, stanje na računu, u državi, svijetu, da bi pojeli nešto slatko. Hešteg volim E brojeve.


Što se tiče recepta - sve što je moglo poći napoko- pošlo je. Sva sreća nije bilo previše mogućnosti za debakl, a i sve je bilo popravljivo. Donekle. 

Slijedi jedna vrijedna lekcija o ponašanju u kuhinji. :D Nikad nemoj podcijeniti kolač, koliko god se jednostavan činio na papiru. S pripremama počni ranije nego što si mislio, vrijeme je uistinu relativan pojam. I nemoj, ako baš nije velika nužda, radit kolače umoran i nakon posla, koliko god zvučalo opuštajuće i zabavno.

Znači ovako, maslac sam ostavila na sobnoj temperaturi cca 15 min. Jedva sam umijesila tijesto, bilo ga je previše i sve se raspadalo, ali sam vjerovala da će nakon nekog vremena u frižideru poprimiti pravu konzistenciju. Nije. Pa sam mu dodala malo mlijeka ne bi li umjesila glatko tijesto koje sam mogla razvaljati u jednom komadu.

Odabrala sam izrezivače koji su bili jako slične veličine pa je rupa ispala prevelika, a "konstrukcija" gornjeg keksića prekrhka i jako je brzo posmeđila u pećnici.

Kao šećer na kraju došao je krivo odabrani pekmez, nekakav Bakin džem od jagode koji nema ni glatku ni sjajnu konzistenciju, a još uz to ima ogromne komade jagode u sebi što nikako ne ide u prilog. 

Sve je to na kraju ispalo jako fino, ali oku (bar nama picajzlastim estetama) jako neugodno- razlog je to zašto zasad nema nijedne "otpakirane" fotografije.

Moj savjet je da pratite doslovno legičin recept pa neće biti problema. :)

KRANCLE | LINZERI

(po receptu Legica u kuhinji)

tijesto
500 g glatkog brašna
1/2 praška za pecivo
1 jaje
250 g maslaca
80 g šećera u prahu
1 vrećica vanilin šećera

Maslac ostavite sat vremena na sobnoj temeperaturi da omekša. U posudu stavite brašno, prašak za pecivo, šećer u prahu, vanilin šećer i maslac. Rukama "utrljajte" maslac u ostale sastojke pa dodajte jaje. Mijesite dok ne dobijete kompaktno tijesto koje umotajte u prozirnu foliju i ostavite u frižderu 1,5-2 sata.

Ohlađeno tijesto valjajte na pobrašnjenoj podlozi. Razvaljajte tijesto što tanje (2-3 mm), jer prilikom pečenja naraste. Možda bi bilo zgodno da tijesto premjestite na papir za pečenje (ili čak da razavljate tijesto na njemu) pa na njemu izrezivačima (kojeg god oblika) izrežete tijesto. Čini mi se da će se tako najbolje očuvati oblik, što je premještanjem s podloge na papir automatski onemogućeno. 

Pola tijesta izrežite s jednim izrezivačem, a drugu polovicu s dva- tako da u sredini ostane rupa istog oblika (srce, zvijezda, cvijet, krug...). 

Keksi se peku 7-8 minuta u prethodno zagrijanoj pećnici na 180C (ventilacija). Trebali bi ostati bijele boje i prhki, ali naravno pečeni. Nakon 8 min izvadite ih iz pećnice i ostavite da se ohlade.

punjenje
300 g pekmeza od čega god

šećer u prahu

"Keksiće s rupom" stavite na papir za pečenje pa obilno posipajte šećerom u prahu. Pekmez zagrijte do vrenja pa premažite donje polovice ovog para tj. "keksiće bez rupe". Sljubite obje polovice ovog para i ostavite 30 min da se pekmez stvrdne pa stavite u limenu kutiju.
Ne morate čekati drugi dan da ih konzumirate, ali možete, bit će mekši.


Nomnomnom!
Ana

23. siječnja 2016.

Povratak u budućnost: MOUSSE TORTA SA ŽELEOM OD MALINE | Double chocolate mousse and rasberry redemption cake

Povratak u budućnost ili kako ti nekad ne treba Delorean da bi se vratio u prošlost ili vidio budućnost. 

Prošli vikend smo Mamzi i ja u kužini(ci) pripremile hrane za 18 dragih ljudi. Kužina je mali prostor s velikim prozorima, po svim pravilima struke sigurno nedovoljan za taj broj ljudi, ali smo se stisnuli. Oduvijek smo se tako stiskali po kužinama (u podstanarskim stanovima), jer su moji roditelji uvijek voljeli okupljanja. Nekad su vremena bila teža (zamisli), krpalo se, ali bar je uvijek bilo hrane i društva (da ne zaglibim u dublju patetiku).


Jednom je prilikom, prije puno godina, u naš mali podstanarski stan došla veća ekipa tatinih prijatelja s fakulteta. Oni su se stisnuli u kužini, dok smo nas troje carski zavladali dnevnim boravkom. Bili smo tako mali, da kad bi se skupa stisnuli ispod deke zauzeli jedva trećinu kauča. Gledali smo drugi nastavak filma 'Povratak u budućnost' i tamanili velike Milka čokolade s keksom. Kako se Nadzor zabavio u kuhinji tako smo mi uspjeli stamanit sve čokolade dok nam nije pozlilo.

Nisu mi zato jasne ove naše mlađe generacije. Svi su se tako hermetički zatvorili u svoje kvadrate i ne puštaju nikoga unutra, osim u jako rijetkim prilikama. Da ne govorimo o tome kako se u goste ne dolazi praznih ruku po narodnom bontonu. Hjoj. Mene je stroga odgojna politika koja je na snazi od '85. naučila tim nekim pravilima.

Kako nam minimalizam nikad nije bio jača strana, spremila je Mamzi prošlu nedjelju tri slijeda jela, a ja dvije torte. Jedna od njih je i ova Mousse torta sa želeom od malina, koju sam prvi put kad sam je napravila na engleskom nazvala- Double chocolate mousse and rasberry redemption (ne zato što je na Tv-u bilo Iskupljenje u Shawshanku), jer sam u to vrijeme stalno radila neke torte za van, umjesto za doma, pa je ova torta bilo dovoljno dobro iskupljenje.

Napravljena je po receptu s bloga M's Bakery, uz minijaturne promjene. Malo sam se i poigrala s biskvitom pa sam za početak zamijenila bademe s lješnjacima, a onda sam ga još utrpala u kalup za torte da si dodatno olakšam život. U receptu sam smanjila sastojke za biskvit pa će vam ispasti još malo tanji nego na slici. Izgleda komplicirano, ali je u biti jako jednostavno. I jako ukusno!

MOUSSE TORTA SA ŽELEOM OD MALINE

[kalup od 24 cm]

Ako imate smrznute maline, stavite ih odmrzavati (na vrijeme).

biskvit, joconde biskvit
60 g sitno mljevenih badema/lješnjaka
50 g šećera
15 g brašna
2 jaja
12 g maslaca
10 g šećera

Kalup obložite papirom za pečenje. Odvojite bjelanjke od žutanjaka pa bjelanjke miksajte sa šećerom (50 g)- ja sam šećer dodavala u 3 navrata. Maslac otopite i ostavite da se ohladi pa ga umutite sa žutanjcima. Izmiješajte brašno, šećer (10 g) i lješnjake. Žutanjke dodajte u bjelanjke pa nježno umiješajte smjesu lješnjaka, brašna i šećera. Stavite smjesu u kalup i pecite 15 min u pećnici prethodno zagrijanoj na na 180C. 
Na pladanj za posluživanje ostavite biskvit  i obruč za tortu. Obruč obložite prozirnom folijom, tako da ga možete lakše maknuti kada se torta stisne (a i slojevi ostanu lijepo vidljivi).

žele od malina
300 g malina
3 lista želetine
30 g šećera

Odmrznute maline štapnim mikserom pretvorite u pire te ih procijedite da se riješite koštica. Listiće želatine stavite u hladnu vodu na 5 min (osim ako na pakiranju ne piše drugačije). Malinama dodajte šećer pa ih zagrijte na vatri. Želatinu ocijedite od vode (rukom) pa otopite u zagrijanom soku od malina. Zdjelu promjera 18 - 20 cm obložite prozirnom folijom i u nju ulijte smjesu od malina. Nakon što se malo ohladila stavite ju u zamrzivač.

mousse od tamne čokolade
250 g tamne čokolade
100 ml mlijeka
320 ml slatkog vrhnja
2 lista želatine

Čokoladu otopite na pari, a želatinu stavite u hladnu vodu na 5 min. mlijeko zagrijte pa u njemu otopite prethodno ocijeđenu želatinu. Mlijeko zatim dodajte u čokoladu i dobro izmiješajte dok se ne sjedini (po potrebi malo smiksajte). Slatko vrhnje (ili vrhnje za šlag) istucite u šlag, ali ne skroz čvrsto pa umiješajte ručno u čokoladu. Preko biskvita rasporedite mousse i stavite u hladnjak da se stisne. Kad se krema stisnula, i žele također, stavite ga na sredinu preko kreme i vratite u hladnjak.

mousse od mliječne čokolade
200 g mliječne čokolade
100 ml mlijeka
250 ml slatkog vrhnja
2 lista želatine

Ponovite postupak kao i za mousse od tamne čokolade pa kremu stavite preko želea od malina i vratite u hladnjak da se krema dobro stisne.

mirror glazura
75 ml hladne vode
100 g šećera
50 g kakaa
75 ml vrhnja za šlag
2 lista želatine

Želatinu stavite u hladnu vodu na 5 min. Vodu, šećer i kakao zagrijte do vrenja, dodajte vrhnje za šlag i vratite na vatru da opet zavrije. Maknite s vatre, procijedite i dodajte želatinu. Ohladite do 25C (za to će vam trebati termometar za hranu) ili otprilike procijenite kad je sobne temperature pa glazuru prelijte preko torte. 
Ja sam to napravila dok je torta još bila u kalupu. Ako želite da cijela torta bude glazirana onda prvo poduplajte sastojke za glazuru, a tortu prilikom glaziranja stavite na rešetku.


Nomnomnom!
A.

10. siječnja 2016.

Youtube party...: LISNATE PIZZA ROLICE | puff pastry pizza rolls

Sinoć je naš hercegovačko-dalmatinski Klan organizirao druženje. Onakvo kakvo je splitska hip hop grupa Dječaci opjevala u pjesmi "CMC". Još jedna obična subota (ili petak) navačer. Ono što bi Balašević vjerojatno nazvao 'ordinarnom pijankom' ili 'čajankom', kako za koga.

Prilika je zahtjevala nešto brzo i fino i slano i nezdravo za grickanje, što paše uz pivu i vino. A di ćeš lakše/bolje nego natrpat lisnato tijesto sa sastojcima za pizzu. 

I naravno da nisam sama radila lisnato, jer je situacija zahtjevala ultimativno gotovanstvo, što je dakako rezultiralo ultimativnim junk-om.


Recept se, naravno, može iskoristiti i u druge svrhe, bilokakva druženja ili soliranja. Npr. za dječje rođendane, ako moderne mame to dopuste, jer recept vrišti od aditiva. :D

LISNATE PIZZA ROLICE

(18 komada)

1 pakiranje razvučenog lisnatog tijesta
100 g delikates šunke
150 g sira
150 ml pasirane rajčice (ili kečapa)
origano
1 jaje

(po želji dodajte štogod vam srce još želi- gljive, tikvice, papriku, kulen, pršut, kiselo vrhnje... mogućnosti su skoro beskrajne)


Izvadite lisnato tijesto koje je već netko za vas umjesio i razvukao. Premažite ga sa pasiranom rajčicom tako uz jedan duži kraj ostavite 3 cm bez rajčice. Ravnomjerno prekrijte tijesto naribanim sirom i sitno narezanom šunkom. Zarolajte tijesto po dužoj strani i narežite na komade/rolice širine cca 2cm. Rolice zatim položite na pleh na koji ste prethodno stavili papir za pečenje pa ih premažite razmućenim jajetom i pospite origanom. Pecite na 200C oko 15 min. 
Ostavite da se malo ohlade prije konzumacije kako ne bi spržili nepce.


Nomnomnom.
A.

1. siječnja 2016.

Sve je isto k'o i lani: JELAČIĆ PLOŠKE (ILI KOCKE)

Na dobro vam došao petak, po svemu običan, osim što ga je zapalo da bude prvi dan u novoj godini! Neš' ti, prvi među jednakima. 
Ja vam, eto, ne volim dočeke Nove godine, mislim da je tako otkad znam za sebe. Nije to samo zato što imam taj dominantni hejterski gen, nego jednostavno mi nemaju baš previše smisla. Ima u njima nešto duboko tužno, zatrpano šljokicama i zaliveno šampanjcem. 

Što se tu točno slavi? Zašto u dućanima sva roba izgleda kao razvučeni plašt disco kugle, a od reklama za organizirane dočeke ne možeš se obraniti k'o od Jehovinih svjedoka? Zašto me, jedina dva dana u godini kad gledam tv, moraju silovati s vatrometima iz svih glavnih gradova svijeta, a onda i iz svake druge selendre? Pogotovo ove godine kad su javni prostori zatvarani zbog prijetnji terorističkim napadima. Jebiga, ja ne kužim tu pompu i gotovo.

Kad si na kraju dana odbrojio te sekunde do kraja jedino što je bilo novo- je novi dan. I to što ćeš se neko vrijeme morati navikavat da na kraju datuma pišeš novi broj. "New year, new me"- bullshit, a u biti sve je isto k'o i lani. Danas je petak. Nisu li za nove početke bolji ponedjeljci ili bilo koje drugo Sutra?! Budimo realni, sve nove odluke ionako su se utopile u prevelikoj količini alkohola. Nažalost, problemi, koje pokušavamo ignorirati, ostali su plivati. Nisi preko noći u crvenim gaćama uzgojio par muda.

Ja sam svoju mladost ostavila da "slavi" u pidžami pred tv-om, s majicom na kojoj piše #BOJKOT. Bez crvenih gaćica. S tanjurom dobre porcije rafiniranog šećera i tamne čokolade, sa željom da vam više takvih serviram u novoj godini. 

Nek' vam je zdrava i sita 2016. godina! Živili!


Slijedi recept za čokoladnu ubojicu od kolača, al' nema brašna (što znači da nema glutena, op.a.) pa je kao ok. ;)

JELAČIĆ PLOŠKE (ILI KOCKE)


biskvit
180 g šećera
180 g mljevenih oraha
90 g kakaa u prahu
6 jaja
prstohvat soli
čep ruma

Odvojite žumanjke od bjelanjaka. U bjelanjke stavite prstohvat soli i smiksajte ih u snijeg. Žumanjke i šećer pjenasto umutite, dodajte kakao u prahu (koji ste prethodno proslijali) i mljevene orahe. Ručno umiješajte snijeg od bjelanjaka dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Na kraju ulijte čep ruma. Smjesu izlijte u četvrtasti lim u koji ste prethodno stavili papir za pečenje. Pećnicu zagrijte na 180C pa biskvit pecite cca 20min.

Pečeni biskvit ohladite i prerežite na dva dijela.

krema
1 dcl mlijeka
350 g čokolade za kuhanje
2 dcl vrhnja za šlag


Čokoladu otopite na pari, a mlijeko prokuhajte pa ih spojite zajedno i dobro izmiješajte. Ostavite smjesu da se dobro ohladi ( > 1 h u hladnjaku). Nakon toga umiješajte tučeno vrhnje za šlag.

Polovicom kreme premažite biskvit pa prekrijete drugim biskvitom. Ostatkom kreme prekrijte gornju površinu biskvita i bočne strane.

glazura
100 g čokolade za kuhanje

Čokoladu otopite na pari pa žličicom išarajte kolač.
Nakon što se neko vrijeme hladio u hladnjaku izrežite ga na ploške ili kocke. :)


Nomnomnom!
A.

27. prosinca 2015.

ČOKOLADNI KOLAČIĆI S KREM SIROM | cream cheese brownies

Blog se rodio u ovo, božićno vrijeme, godine Gospodnje 2012. Što znači da se nakon navršene tri godine osovio na vlastite noge, počeo artikulirati rečenice, prebolio prve dječje bolesti i otkrio da je svijet lopta šarena koju valja sustavno istraživati. Da blog ima povijest bolesti vjerojatno bi mu prvo pripisali (blagi) ADHD. Oprostite mu, još je mali, previše je zabavno gledat u oblake i maštati, a tako je lako odlutati. :)

Nije 2015. bila godina za mirno sjedenje i tipkanje postova, iako u kužini nije bilo nimalo dosadno. Kuhalo se, pričalo, slušalo, čitalo, gledalo i putovalo... Nadoknadit ćemo u 2016.!


Recept koji slijedi obavezno zahtijeva čaj i knjigu, s obzirom da sam na pola Franzenove "Čistoće" koju gutam paralelno s kolačima na tanjuru. Zapravo bilošto od Franzena paše, s kolačima ili bez. :)

A ovo je prvi kolač u kojem paše sir, a da nije mascarpone. 

ČOKOLADNI KOLAČIĆI S KREM SIROM 
[pleh 20x30]

Zagrijte pećnicu na 180C/ventilacija, a pleh namastite maslacem i pobrašnite.

biskvit
250 g šećera
1 vanilin šećer
200 ml ulja
4 velika jaja
8 žlica kakaa
300 g brašna

Miksajte jaja pa polako dodavajte šećer i vanilin šećer, sve dok ne dobijete lijepu svijetlu boju (sve skupa oko 5 min). Dodajte ulje i lagano umiksajte. Na kraju dodajte prosijano brašno i kakao i lagano umiješajte. Cijelu smjesu izlijte u pleh.

"krema"
250 g krem sira (ABC)
125 g maslaca
100 g šećera
2 jaja
2 žlice brašna

Pjenasto umutite krem sir i maslac. Dodajte šećer, jaja i brašno te sve lagano umiksajte. Kremu zatim izlijte preko biskvita.
Uzmite vilicu te napravite male (ili velike) krugove kako bi se dvije smjese malo izmiješale (ne bi li presjek izgledao efektnije :)). Ovaj korak možete i preskočiti.
Stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na cca 30 min. Kolač je gotov kad se počne lagano odvajati od pleha i kad "krema" poprimi laganu zlatnu boju.
Kad su pečeni, izvadite ih iz pećnice i pustite da se malo ohlade pa ih stavite u hladnjak na 2 sata. (Držite ih na hladnom mjestu dok se ne pojedu.)

I da, smjesa za biskvit je ful gusta, a smjesa za "kremu" ful rijetka.


Nomnomnom!
A.

19. srpnja 2015.

O Pohvali nad pohvalama: BANOFFEE MESS

Svako toliko na svom poker aparatu život namjesti par istih sličica pa izbaci povod(e) za slavlje. Rođendani, diplome, djevojačke/momačke, sakramenti, blagdani, godišnjice, produženi vikendi. I ostali besmisleni razlozi. Od mene se obično očekuje, osim da se pojavim, da se pojavim s nečim slatkim! Nekad dobijem mig, nekad me Mamzi huška s 'Bog će ti platiti', nekad to napravim jer mi je osoba posebno draga. Nekad nemam vremena pa ne donesem ništa, onda pitaju 'iz čijih je kuća mali, di se kopa?' i da ga idu tući.

Obučem najfiniju hipstersku kombinaciju koja paše na tenisice, uzmem tortu/kolač/slatku kreaciju i spremna sam. Krećem, uz još uvijek određenu dozu straha je l' sve uspjelo kako spada. Po dolasku zbuksam slasticu u frižider i čekam svoj trenutak. Obično on dođe nakon šesnaestog slijeda jela, puno sati kasnije, ali nema panike jer svi su ostavili mjesta za desert.

I onda ga čuješ, između tihih mumljanja usta punih šećerom, dva metra čistog krkanluka kako progovara.
- Ma 'ko je ovo pravio?
(svi prsti upiru u mene)
- Ane, mo'š se udavat!!!

Daaaa! I onda mi je srce na mjestu. Slastica je uspjela. Dobila sam pohvalu nad pohvalama. Samo još ne znam kako odgovoriti na nju s 'hvala' ili s 'ne hvala'! 
- Evo ti keks!


***



Moj se život promijenio kad sam otkrila pod a) beze kore, b) kombiniranja dva klasična deserta, c) sve navedeno. Novi križanac dva engleska tradicionalna recepta- Banoffe pite i ponovo, Eton Mess-a.
Banoffee pie je pita koja ima podlogu od keksa (ili prhkog tijesta) punjenu bananama, karamelom (toffee) i slatkim vrhnjem.
Eton mess se sastoji od jagoda, mernigue-a (mješavine bjelanjaka i šećera) i šlaga. 'Eton' dolazi od Eton College gdje se tradicionalno servira, a 'mess' se referira na neredan izgled deserta. 

BENOFEE MESS
[6 čašica]


"dulce de leche"

Pravi dulce de leche radi se s kondenziranim ili bar s punomasnim mlijekom, kako ja nikad nemam vremena kupiti ta specijalna mlijeka (a da budem iskrena ne znam ni di se kupuje ovo prvo), uvijek ga napravim s najobičnijim mlijekom. Okus je karamelast, fin i lagan, pa su (valjda) zadovoljeni svi uvjeti. Brzinska verzija karamela mi zadnjih par puta odbija uspjeti (bacila sam oko 1 kg šećera pokušavajući ga otopiti da se ne kristalizira), pa sam ju odlučila izbjegavati. Ova verzija zahtjeva vremena i strpljenja, ali je i neusporedivo bolja!

300 ml mlijeka
100 g šećera
mahuna vanilije
na vrh žlice sode bikarbone
prstohvat soli
75 g maslaca

Ulijete mlijeko u lončić i pustite da zavrije, maknite s vatre, a vatru smanjite. Dodajte sve ostale sastojke, vratite na vatru i miješajte dok se maslac ne otopi. Sljedećih sat vremena povremeno promiješajte. Kad se smjesa ujednači bojom i počne zgušnjavati miješajte stalno. Kuhajte karamel sat i pol, na kraju će bit gust, ali tekući (hlađenjem će se dodatno zgusnuti). Ostavite da se ohladi na sobnu temperaturu.

puslice
3 bjelanjka
130 g šećera
prstohvat soli


Miksajte bjelanjke s prstohvatom soli dok ne očvrsnu, zatim dodavajte žlicu po žlicu šećera miksajući najvećom brzinom, i tako 5 min. dok smjesa ne postane čvrsta i sjajna (kad se pod prstima više ne osjećaju kristalići šećera). 
Zagrijte pećnicu na 130 stupnjeva. Pleh obložite papirom za pečenje, pa malom žlicom stavljajte "kaplje" smjese. Pecite ih 50-60 min, pa ostavite da se ohlade.

preljev od čokolade
100g čokolade za kuhanje

Čokoladu otopite na pari i ostavite da se ohladi.

2 banane
pola limuna

Banane izrežite na male kockice i prelijte sokom od pola limuna (da ne posmeđe).

slaganje
250 ml slatkog vrhnja

U čašice slažite redom puslice - banane - karamel - preljev od čokolade, pa ponovite još jednom. na vrh stavite tučeno slatko vrhnje.




17. studenoga 2014.

ZIPP ME slavi peti rođendan!

ŠTO JE ŽENA BEZ NAKITA?
(radni naslov)

Od nakita je nosila jedino oči. - Đorđe Balašević

Kažu da žene odlikuje ljubav prema šopingu, telefoniranju, gomilanju odjeće, obuće, torbi i nakita. Ja ne volim nijedno (čini li me to manje ženom?), dapače neke stvari iskreno prezirem (šoping i telefon), za gomilanje nemam mjesta ni potrebu, a od nakita nosim uglavnom samo svoje tirkizne slušalice od ipoda. Nakit mi je generalno neshvatljiv, gledam ga kao što većina ljudi gleda popis performansa računala. Nebrojeno puta sam se našla u dućanima s tim šljašteće-blještećim stvarčicama, od kojih su se u moje uši odbijali samo duboki uzdasi i riječi kao 'prekrasno, predivno i savršeno', dok sam ja gledala u to kao u tele u šarena vrata (doslovno). Obično bi se u toj zemlji čudesa našla kad bi prijateljicama trebala kupiti poklon, jer žene vole nakit. A dijamanti su ženini najbolji prijatelji. Pogotovo kad izgubi sve ostale.

Nemam dijamante, ali imam prijatelje i nakit i prijateljicu koja radi taj nakit (koji volim, nosim i koji moj mali inženjerski mozak može pojmiti). Ona se zove Lidija Šašek. Ušla je u moj život prije par godina, sasvim slučajno, nekim čudnim svemirskim planom i ostala, ispunjavajući zaglušujuće tišine života bučnim i dugim porukama, a kutijicu za nakit, naravno, nakitom. Ovih dana njena mala manufaktura slavi pet godina života i tom prigodom pišem post, radim kolače, a skupa pripremamo slavlje i darivamo vas.

Kratka priča o Zipp Me nakitu

Zipp Me nakit nastao je u jedno od onih lijenih, ali produktivnih popodneva, kao onaj dan kad je Newton sjedio ispod stabla jabuke ili kad se Arhimed išao kupati, i nastao od nečeg tako običnog kao što je ciferšlus (patent, zatvarač, cif...), a opet genijalnog. Uskoro je izrađen prvi prototip, a ostalo je povijest. Dobro, bilo je i muke, puno muke. U svaki komad nakita utkano je puno materijala, ali ljubavi, strpljenja i vremena. Možda izgleda kao nešto što može napraviti svatko i u jako kratkom vremenu, ali nije, izgled vara.


Lidija je mlada, vesela i skromna, ali i perfekcionist. No nikad neće priznat da radi nešto vrijedno spomena, iako je kroz godine njen nakit uveselio mnoge žene, što najbolje ilustrira ova fotografija. I putovao je cijelom zemaljskom kuglom, na sve kontinente osim na Antarktiku. Zasad.

Nakit se može naručiti preko facebooka, ali ga se može naći i po galerijama u Zagrebu i diljem naše obale (Poreč, Pula, Rovinj, Dubrovnik...). Ako ga naručite Lidija neće propustiti priliku da vam uljepša dan s bombonima ili vrećicama čaja, kao da nakit nije dovoljan. Ako vam postane prijatelj dobit ćete pakiranja pudinga, čaja, čokolade i vrećica za muffine. Nekad pomislim da je Djed Mraz jer joj je torba uvijek puna poklona, lice osmijeha, a usta (majčinskih) savjeta.

U moju povijest bolesti s dijagnozom 'Zipp Me fan' prvo je upisan simptom: 'prsten s crvenom mašnicom'. Na zabave i posebne prilike odlazili smo skupa, ali uvijek je on bio zvijezda večeri. Moja ruka u tuđoj ruci i divljenje, osjećala sam se kao žena u američkim filmovima nakon zaruka. On onako poseban, hipsterski, pomalo neshvaćen, pomaknut tip, mislim na vrhu mu je umjesto kamena stajala kopča od ciferšlusa. Filozof. Dobar par.

Onda se zaredalo darivanje na principu Ledove reklame u kojoj klinac dijeli sladoled s obitelji. Jedna ogrlica meni, pa sestri, pa meni, pa prijateljici... I tako te obuzme pokemon manija i moraš skupit sve. Narukvice, naušnice, prstenje, ogrlice, rajfovi, broševi. A onda kamenje- ahat, ametist, malahit, mjesečev kamen... Koralji. Perlice i mašnice u svim bojama. Alisa u zemlji čudesa.

I onda, kad sam donekle pokrila Zipp Me kolekciju- došla je Bling Me! I jedan od dražih projekata- sestrina djevojačka večer. Lidija je napravila privjeske za cure, a ja ceduljice s blesavim izjavama poznatih hollywoodskih mužjaka, Lidija je to sve spakirala u bijelu kutiju i zavezala rozom mašnom, kako i priliči događaju. Mladenka je posebno uveseljena crnom Bling Me ogrlicom. A ja, ja sam dobila poseban poklon jer sam privjesak, naravno, već imala. I svi su živjeli sretno.


DRAGOJ LIDIJI I ZIPP ME BRANDU NAJSRETNIJI PETI ROĐENDAN!

Ako i vi želite živjeti sretno imate na raspolaganju dvije opcije (obje ispravne):
a) javite se Lidiji i naručiti već danas svoj komad nakita (i dobiti set noževa, naravno).
b) odigrati nagradnu igru (nemojte reći da nemate sreće!).

NAGRADNA IGRA

sastojci
1 komentar na blogu
1 google + share

Na dnu ovog posta ostavite neki komentar, bilo što što vam prvo padne napamet nakon što ste pročitali ovu kobasicu od teksta. Tipa 'drugi put može i kraće' ili 'ukrala si mi sve riječi koji opisuju ovu divotu'. Komentirajte na način da koristite svog google profil ili tako da ostavite e-mail da vas mogu kontaktirati po završetku. :) (U slučaju da ne znate ostavit komentar jednostavno pošaljite poruku na u.kuzini@gmail.com). Ako vam je gušt možete stisnuti like ili g+, a i ne morate, mislim mogli biste.. da.

Nagrada je prsten sa slike, a dobitnika/icu bira random.org. Igramo se do 22.11. u ponoć. Objava dobitnika/ice, kao i pripadajući rođendanski recept, te malo iznenađenje za navjernijeg čitatelja slijedi u nedjelju 23.11.2014. :)

Mislim da sam sve rekla. Neka igre počnu!

p.s. suzdrži se od fejk profila, znam ih prepoznat.

10. studenoga 2014.

SLATKI BANANA-KRUH S ČOKOLADOM I LJEŠNJACIMA | chocolate-hazelnut banana bread

Tko se boji glutena još?

Moderno vrijeme donijelo sa sobom pomodne načine života, kao što poplava sa sobom donese smeće. Pa donijelo uggsice, pametne telefone, shabby chic namještaj, shit-lit... i gluten-free recepte. Na ovo zadnje doslovno popizdim, pogotovo ako dolaze u kombinaciji sa pridjevom 'zdravi'. Ako nemaš autoimunu bolest (neću se ograničiti samo na celijakiju, iako ni to nije sigurno), a furaš se na gluten-free onda si najvjerojatnije pomodan/a i blesav/a (da ne kažem glup/a). Izbaciti rafinirana ulja, biljne masti, margarin ili biljno vrhnje za šlag i smanjiti unos šećera je poželjno, to je nezdravo, ali gluten nije. 

Gluten je bjelančevina koji se nalazi u pšenici, raži i ječmu. Brašna tih žitarica imaju sposobnost formiranja dobrih, elastičnih tijesta. To je zbog "ljepljivog" svojstva koji potječe od glutena, a po čemu je i dobio ime: glu = ljepilo. Gluten ne uzrokuje rak. I nije nezdrav. Možda se nakon konzumiranja neke namirnice osjećate naduto, ali onda razmislite o smanjivanju unosa iste, a ne potpunom izbacivanju. 

"Moje mišljenje je da se nitko nije preporodio jer ne jede gluten nego zbog toga što je počeo paziti što jede i koliko jede." ... "To je upravo razlog reduciranja količine hrane jer hrana nije više tako ukusna, pa se manje i jede. Takav potez također znatno pridonosi poboljšanju općeg zdravlja." kaže nutricionistkinja Dragana Olujić (citati iz članka

Mene su roditelji davno naučili da je recept u raznovrsnosti, nikad mi ništa nije branjeno, ali je sve uvijek bilo (relativno) dobro dozirano. Pretjerivanje bilo kakve vrste je štetno.

 Jeste li (slučajno) gledali film 'This is the end'? Film je loš, ali ja volim James Franca i Seth Rogena, a na kraju u raju pjevaju Backstreet boysi i ima par dobrih fora. Jedna je, između ostalih, ova o glutenu. Obavezno pogledajte klip, odlično sažima sve dosad rečeno (i ono što je ostalo između redaka).

Zato vam donosim super cool recept s glutenom, i bananom, i čokoladom, i lješnjacima. I još se usudi nazvat kruhom. :) Super je mekan i drugi i treći dan (uspio doživjet, jer moji više vole foccaciu). Zapravo je meni najbolji kad se skroz ohladi, jer tek pečena banana ima neki čudan medicinski okus, koji s vremenom nestane. Ukalupila sam ga u dva dm-ova crvena kalupića s bijelim točkicama, vi možete i u neki drugi. Fin je koliko i fotogeničan.


SLATKI BANANA-KRUH S ČOKOLADOM I LJEŠNJACIMA


sastojci
[za dva dm-ova kalupića]

2 banane
2 jaja
100g maslaca
250g brašna
2 žličice praška za pecivo
100g šećera
1 vanilin šećer ili žličica ekstrakta vanilije
30g kakaa
prstohvat soli
50g čokolade za kuhanje
40g lješnjaka

Izvadite maslac iz friždera i pustite ga da omekša. Banane zgnječite, možete vilicom, ili štapnim mikserom kao ja, da dobijete glatku tekuću masu. Omekšali maslac miksajte sa šećerom i vanilin šećerom, dok smjesa ne postane pjenasta, pa dodajte jaja. Zatim dodajte brašno, prašak za pecivo, kakao i sol pa lagano umiksajte mikserom samo da se sastojci spoje. Grubo nasjeckajte čokoladu i dodajte u smjesu, promiješajte lagano pjenjačom da se čokolada ravnomjerno rasporedi. Smjesu stavite u kalup koji ste prethodno namastili maslacem ili u koji ste stavili papir za pečenje, sve pospite grubo sjeckanim lješnjacima. Stavite u pećnicu na 180C, 30- 40min. Test čačkalicom (kad na njoj ništa ne ostane) pokazat će vam kad je kruh pečen, samo nemojte da vas zavaraju otopljeni komadići čokolade.

25. listopada 2014.

TOST SENDVIČ (POSEBNO IZDANJE) | toast sandvich (special edition)


Priča o jutru, doručku i folk glazbi

Po jutru se dobar dan poznaje, pogotovo ako taj dan nije radni. Jutra obično nose težinu odluke koja čeka od noći prije, jer jutra su pametnija od večeri. Svako jutro novi odabir između ustati ili odustati. Svako jutro novo mračno praskozorje* (*priložna oznaka vremena za vrijeme prije 10h). Jutarnji tipovi su endemska vrsta ljudi, ko čovječja ribica, oni što vole prpošnost i veselje servirati prije prve kave ili čim se već ljudi truju, a to nitko ne voli. Poznati njemački filozof Schopenhauer je rekao: "Svaki dan je kao mali život, svako buđenje malo rođenje, svako jutro mladost, svaki odlazak na spavanje mala smrt." Ali šta on zna, on je mrzio žene i budio se nesretan i htio biti mlad. Svi normalni malo umru kad se probude pa se dignu kao feniks, a mladost dožive negdje tamo oko 15h.

Priče o jutru su uglavnom ljubavne i tužne jer govore o rastanku s krevetom i pokrivačem na male mede. Ima i birtija koja se zove Jutro, tamo se pije svježe cjeđeni sokić i jede čokolino, i tamo su ljubavne priče potencijalno sretnije. Sretnija su i jutra na moru, ona s kojima dan završava umjesto da počinje. Ili ona koja provedeš sanjajući pa bez nasilnih buđenja spontano otvoriš oči negdje oko podne.

Subotnja kasna jutra su npr. posebno lijepa, skoro lijepa kao nedjeljna. Ima neka tajna veza... između subotnjeg jutra, doručka i folk glazbe. Nakon pet dana ranog ustajanja, reda, rada i discipline, stvaranja ili razaranja (ovisi što točno piše u opisu posla), umiranja i rađanja, dođe subota i u partituri života tempo dobije oznaku adagio (sporo). Iz mamine kužine zamiriše kajgana na maslacu, domaći špek/panceta, domaća rajčica/pomidori kumice Ruže s Trešnjevačkog (ako je sezona) i kravlji sir. I tamo je već standardna ekipa Bob Dylan, Woodie Guthrie, Johnny Cash, Emmylou Harris, The Band, Joan Baez, Van Morrison, Neil Young... pjevaju iz računala. Randomnim redoslijedom, kako sama izabere stranica Jango. Možda se ipak po seljačkom doručku poznaje dan, ili po folk glazbi (bez turbo). To su moje subote u miru, prije nego počnem ribat podove i peći kolače.

Prošlu nedjelju u zagrebačkom Studentskom centru nastupila je apsolutna mega folk rock diva- Joan Baez. U prepunoj dvorani u kojoj je sjedila ekipa s prosjekom godina koliko traje i njena karijera (55, op.a.). Obiteljski koncert, na koji su već dobrano punoljetna djeca povela roditelje koji su im zasigurno prenijeli ljubav prema toj glazbi. Joan Baez ima 73 godine i 30 albuma iza sebe, glazbenica i aktivistica, i moji prijatelji nikad nisu čuli za nju.

Rodila se u New York-u, od oca Alberta Meksikanca i majke Joan Škotkinje (Big Joan). S obzirom na svoje meksičke korijene ne propušta priliku pjevati i na španjolskom. Obradila je predivnu pjesmu Gracias a la vida poznate čilenaske pjevačice Violete Parra, koja se, ironično, ubila godinu dana nakon što je skladala pjesmu.
 Gracias a la Vida que me ha dado tanto
me dio dos luceros que cuando los abro
perfecto distingo lo negro del blanco... 

Možda niste čuli za njene pjesme, ali sigurno znate da je ljubovala s Bob Dylanom, u sjeni njegovog ogromog lika i ega nije lako doći do izražaja. No uspjela je, nakon prekida je nastavila pjevati njegove pjesme. Na koncertu je izvela Farewell Angelina, It's all over now, baby blue, Blowin in the wind, i pjesmu za koju je rekla da je traže da pjeva na vjenčanjima, sprovodima, proslavama rođendana i ostalim priredbama, klasik Forever Young. 
May your heart always be joyful
And may your song always be sung
May you stay forever young...

On je bio frajer, pjesme o njoj zakukuljene su u njegovim kompleksnim stihovima. A ona, ona je blesavo žensko, koje je izravno i sasvim očito napisalo tri pjesme upućene baš njemu. Meni najdražu Diamonds and rust.
Now you're telling me, you're not nostagic
Then give me another word for it
You who are so good with words...

Joan je  superžena, velika umjetnica i aktivistica, i moji prijatelji nisu čuli za nju. Posvetila je život borbi za ljudska prava, borbi protiv ratova (Vijetnamskog, u Iraku...), smrtne kaze, siromaštva, nasilja i zagađivanja okoliša. U novij doba pjevala je i za prosvjednike Occupy Wall Street. No nas je sve te nedjelje iznenadila (vijest o uhićenju Bandića) izvedbom pjesme 'Ima neka tajna veza', Bijelog Dugmeta, čijeg opusa nisam fan, ali je uspjela izvući i najdublje skrivanu emociju. Kud će suza nego na oko. Pjevala je još niz obrada kao 'Suzanne' od Leonarda Cohena ili 'Imagine' Johna Lennona. Bilo je tu emocija koje vam ne mogu (ili ne želim) opisati, nekad razarajuće, a nekad melem za dušu. Karta je uistinu bila malo poskupa, ali se isplatilo. Pljeskom smo je vratili na bis tri puta.

Ostala sam uskraćena za 'Love is just a four letter word' i 'Where have all the flowers gone', ali to očekujem na idućem koncertu, tek joj je 73 (a majka joj je doživjela 100tu).
 I said goodbye unnoticed
Pushed towards things in my own games
Drifting in and out of liftimes
Unmentionalbe by name...

I sad lagano klikaj na linkove, uživaj u glazbi i spremi najvažniji obrok u danu. Donosim vam recept za ni više ni manje nego najbolji tost sendvič s bloga Darkova web kuharica. Ja sam ga radila u par navrata čim bi mi se ukazalo kakvo jutro bez žurbe, jer onak' dobiješ pečeno jaje i sendvič u jednom. I funkcionira i u varijacijama sa šunkom, s pršutom, s običnim topljenim sirom, ili bilo kojim drugim. Okuse si složite po afinitetima. Ja sam, npr., mladi luk zamijenila s paprikom.

TOST SENDVIČ (posebno izdanje)


sastojci
(2 šnite) tost
1 jaje
paprika
rajčica
zimska salama / šunka
(pikantni) sir u listićima
senf
sol

S čašom ili modlicom izdubite sredinu jedne šnite tosta. Na drugu šnitu namažite senf, stavite salamu i sir, pa prekrijte izdubljenom šnitom tosta. Odvojite žutanjak od bjelanjaka u dvije posudice. Bjelanjak pomiješajte s malo nasjeckane rajčice i paprike, pa s tim napunite rupu u tostu. Na kraju dodajte žumanjak i posolite. Stavite peći na 180C 15min.

Samo nemojte reći da vam se zbog toga ne da palit pećnica. I pali muziku!

18. listopada 2014.

FOCACCIA S CHERRY RAJČICAMA | focaccia with cherry tomatoes

Događaju se nekad ti vikendi kad svi pobjegnu van velegrada, u neke druge manje nespokoje, i ostave mene da sama dokoličarim. Sjetim se obično tada onog vica o dva štrebera od kojih je jedan preko vikenda solo doma i sretan je jer napokon može u miru naglas učiti. Tako sam i ja sretna da mogu zauzet kuhinju, inače dobro čuvanu majčinu utvrdu, i nešto spravljati, napraviti generalni nered i pospremiti ga u gluho doba noći. Jer mi se tako hoće. I hoće mi se tako često, al sloboda je danas precijenjena stvar, od koje me dijeli minimalna plaća.

No svako toliko dobijem svoj gratis vikend, tijekom jednog takvog nastala je i ova focaccia. Bila je subota navečer, umjesto da gutam dim cigarete u kakvoj birtiji po Zagrebu, stavila sam peći pogaču, narezala domaćeg pršuta i natočila čašu crnog vina (u biti bevandu s previše vode). To su valjda prvi znaci starenja, krivulje u padu.

Focacciu sam već spominjala u prvom dijelu putopisnog posta, ali možda se izgubila u količini istipkanih slova u želji da prenesem (skoro) sve dojmove. S vremenom sam napredovala, malo izmijenila prvotni recept, neke su se dogodile sasvim slučajno kad sam tijesto zaboravila na vrijeme izvadit iz friždera, a neke namjerno jer nam je količina bila puno premala. I svaki put je sve bolja.

Focaccia je talijanski specijalitet, kruh ili pogača, jako slična tijestu za pizzu, ali ne i ista. Tijesto je iznutra meko, izvana (pogotovo na krajevima) fino hrskavo. Focaccia je nastala u Genovi, i u osnovnom receptu nalaze se tijesto, maslinovo ulje, ružmarin i sol. Kasnije su naravno došle divne druge varijacije na temu, pa na nju možete staviti češnjak, masline, sušene ili svježe rajčice, razno drugo povrće ili sir. Važno je da se tijesto što duže diže, bilo u frižderu, na toplom ili razvučeno u plehu, i da se prstom probuše rupice u tijestu prije stavljanja nadjeva i pečenja.

U biti nije neka velika filozofija, brzo i jednostavno se zamijesi, problem je samo dočekat da se digne i ispeče. I malo ohladi. Ako želiš da u sivilo jesenskog ili bilo kojeg drugog dana uneseš miris iskrene sreće- stavi peć focacciu (ovo zvuči ko Chandler kad smišlja slogane)!


FOCACCIA S CHERRY RAJČICAMA
[pleh 30x35]

tijesto
600g glatkog brašna
400ml mlake vode
3 žlice maslinovog ulja
2 žličice soli
1 vrećica suhog kvasca
1 žličica smeđeg šećera

Stavite sve sastojke osim vode u jednu širu posudu. Vodu malo zagrijte u lončiću (ako ste je previše zagrijali pustite da malo ohladi), mora biti mlaka, idealno sobne temperature. Ulijte vodu u posudu sa ostalim sastojcima pa zamijesite tijesto, ručno ili mikserom sa spiralnim nastavcima. Mijesite/miksajte četiri minute, pa ostavite da tijesto malo odstoji. Nastavite mijesiti/miksati još par minuta. Tijesto mora biti mekano i glatko. 
U slučaju da je premekano i jako se lijepi dodajte još malo brašna, ako je tijesto pretvrdo dolijte još vode, ali s ovim omjerima ne bi trebalo biti problema.
Tijesto oblikujte u kuglu i stavite u drugu posudu koju ste prethodno premazali maslinovim uljem, pa prekrijte poklopcem ili prozirnom folijom. Stavite u frižider da se diže preko noći ili na par sati (ako vam se žuri).
Izvadite tijesto 1h prije pečenja, razvucite tijesto prstima na pleh na koji ste stavili papir za pečenje, pokrijte krpom i ostavite da se diže.

+
1 mjerica cherry rajčica
1-2 dcl maslinovog ulja
3 režnja češnjaka
osušeni ružmarin
krupna sol

Prstom napravite udubljenja u tijestu, pa između njih zabodite polovice cherry rajčice (može i cijele, ovisno o veličini). Pa sve dobro zalijte mješavinom maslinovog ulja, sitno rezanog češnjaka i ružmarina. Sve na kraju pospite krupnom solju (2-3 žlice) i stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 200C.


[PREPORUKA] Nakon toga se zavalite u kauč s nogama na stoliću. Na televiziji kao i obično neće biti ništa vrijedno gledanja, pa upalite danski film U boljem svijetu [do kojeg ste došli najlegalnijim mogućim putem :)], jer je dobar i životan, a 2011. je osvojio Oscara za najbolji strani film (ako vam to išta znači). Ozbiljan film o ozbiljnoj temi nasilja, koji vas neće ostavit ravnodušnim, a neće vas ni razvesliti (za to služi focaccia). I po tko zna koji put ćete, nakon gledanja skandinavskog filma ili serije, zaključiti da nije sve idealno na sjeveru.

9. listopada 2014.

Putovanje po Italiji IV. dio (kraj)

...u prošloj epizodi...

Davno je Geothe rekao da je doći u Italiju, a ne vidjeti Siciliju, kao da uopće niste vidjeli Italiju, jer Sicilija je ključ svega. No nije nam to bilo dosta, odlučili smo se vratiti na kopno i vidjeti još malo.

U gluho doba noći napustili smo Siciliju, one lijepe i one manje lijepe stvari/mjesta. S obzirom na užasne plaže uglavnom smo se kupali u vlastitom znoju, što se posebno odrazilo na smradove u autobusu (prozračio bi ga možda kakav tajfun). Bilo je, naime, onih ljudi kojima bi trebalo objasniti da dezodorans ne djeluje retroaktivno, i da se šprica nakon tuširanja u privatnosti sobe, a ne u autobusu nama u oči i nosnice. Divna noć u autobusu.

12. DAN- NAPULJ, VEZUV, POMPEJI
[fakultativni izlet 30e]

Zora nam je zarudila u novom gradu, neznamkojemporeduudvatjedna, Napulju. U jednom uhu kroz slušalicu (hvala Ani što mi je napunila ipod) milozvučno pjevuši Amos Lee, dok se izmjenjuju slike velegrada i lijepo je, sve dok ne progovori glas vodičice kroz zvučnik iznad glave (kao glas s neba): "Iako je 9h ujutro držite se podalje od malih uličica...". Shit just got real. Mislila sam da sam strah od džeparenja bubrega ostavila na čarobnoj Siciliji, ali ne... 

Vedi Napoli e poi muori.
 (vidjeti Napulj i umrijeti)

Put do hotela ovaj put (začudo) nije bio ni mračan ni strašan. Smješteni smo na minutu i pol hoda od Piazze Giuseppe Garibaldi u hotelu Garden koji recepciju ima u prizemlju, a sobe na sedmom i osmom katu do kojih vodi minijaturni lift, a stepenice za evakuaciju su, logično, zaključane. Tu smo za početak samo ostavili stvari jer je check-in bio predviđen za 15h i pobjegli na izlet.

Izlet je počeo vožnjom u rikverc od dobrih 5min jer smo opet promašili put (što je s putevima koji vode na vulkane?), ali sretno završio na aktivnom vulkanu Vezuv koji se nalazi 9km od Napulja. Autobus nas je iskrcao u podnožju glavnog (i jedinog?) kratera i od tu je trebalo još po ure hodat do vrha. Upad za odrasle je 11e, a za studente 8e. Ja sam ušla, striček mi je poništio kartu, vidjela sam ispred sebe popriličnu uzbrdicu i veliku nemogućnost savladavanja iste, pa sam se nakon dva koraka okrenula i sjela na klupu. Bilo je oblačno i hladno, vjetar je jako puhao, tu i tamo bi se sunce ukazalo da zagrije udove, Napulj je bio skriven u daljini u bijeloj izmaglici. Kona se popela na vrh i pritom prošla kroz oblak, kaže da je Vezuv bolji od Etne, iako ja odbijam vjerovati. Jedino bi mogao biti pogubniji, ako se opet odluči aktivirati. Tako se odlučio aktivirati 79. god. pr. Kr. pa je zatrpao Pompeje, i možda će grubo zvučati- ali dobro da je, jer su Pompeji jedno čudesno nalazište.

U Pompeje smo stigli oko 13h, padala je lagana kišica i bili smo krepani, da je netko rekao da to možemo odgoditi odmah bi potpisala. No, dočekao nas je naš zgođušni lokalni vodič Rikardo (u biti se zove Roberto) i poveo nas u razgledavanje. Pompeji su rimski grad koji je Vezuv zatrpao lavom i pepelom davne godine prije Krista, a otkriven je tek 1600 godina kasnije sasvim slučajno jer je tu trebao proći nekakav kanal. Prava arheološka iskapanja počela su tek u drugoj polovici 18.st., a traju još i danas, zbog nedostatka novaca nije moguće sačuvati ni ono što je već otkopano tako da trenutno sve stoji (rekao je Rikardo).

Pokazao nam je grčki teatar i ispričao razliku između teatra i amfiteatra, koju sam vam objasnila tamo negdje u Sirkauzi. Vidjeli smo ostatke hramova, rimski forum, rimsku vilu i ostale kućerke, dućane i njihove fast foodove. Na slici (dolje) nam pokazuje pješački prijelaz tj. kanale u kamenu kojima su išli kotači od kočije. Poveo nas je u ostatke termi i pričao o prostorijama s hladnom, toplom i vrućom vodom (frigidarium, tepidarium i caldarium). Dobar dio vremena je potrošio da nam opiše Lupanare, glavni bordel u Pompejima, i tko je tamo odlazio i kako su im falusoidni oblici uklesani u kamenu bili putokazi ako bi se nedajbože izgubili.

Rikardo je cijelo vrijeme rečenice započinjao s 'you can imagine..", što je izazivalo salve smijeha, ali u biti 'you can really imagine" stare rimljane kako se prešetavaju i sipaju poslovice na latinskom.


Nismo se na kraju dugo zadržali, pa nismo uspjeli vidjeti više, bus je žurio na parkiralište u fazu 9-to satne hibernacije. No, Pompeji su zakon. Još jedan apsolutni 'must see'.

Vratili smo se u hotel, obavili check in, odvezli se liftićem na n-ti kat, smjestile se u sobu i onesvijestile od umora. Kad smo došle k svijesti, par sati kasnije, vani je bio mrkli mrak, grupa je odavno napustila hotel da bi odradila brzinsko razgledavanje, a mi smo bile gladne k'o pas i bilo nas je strah izaći na ulicu. Ali ipak smo se na kraju odvažile i krenule u pustolovinu traženja objeda. Srećom srele smo na putu V. koji nas je uputio na odličnu pizzeriju Umberto koja se nalazi 25m od hotela. I pizza je bila stvarno odlična, a kako i neće kad smo u Napulju, prijestolnici Pizze. To je isto kao da odete u Oroslavlje i ne svratite u Oro-goro. Samo što je napuljska pizza nešto puno finije, i nakon nje nemate osjećaj da ste pojeli hrpu kamenja koje tri dana nećete moći probaviti (što je čest slučaj s hrvatskim prevarama od pizza). Umbertova je bila tanka, meka, malo masnija zbog pršuta i maslinovog ulja, i sjela je ko budali šamar. Onako da te uljuška u san i zabraviš da se nalaziš na vrhu zgrade čije su evakuacijske stube zaključane i da si u slučaju neke gluposti prosto naj**o.

13. DAN- NAPULJ

Novo jutro, novi dan na ulici (od toga mi je već lagano muka). Doručkujem napokon jogurt i kukuruzne pahuljice, želudac je zahvalan zbog uskraćenog terora zvan prešećereni kroasan. Pakiramo stvari i spuštamo kofere na recepciju, ostavljamo ih praktički na ulazu sumnjivom recepcionaru i frendu mu Crncu. Ostavljam i fotić u torbi jer nije sigurno hodat s njim po ulici (koliko je siguran na recepciji je isto dosta upitno), zato nemam nikakvih .jpeg zapisa iz Napulja.

Pridružile smo se većoj skupini cura iz busa da ne lutamo same, a i zato što nismo imale kartu grada, i uputile se u obilazak Napulja. Uputile smo se čoporativno ulicom Giuseppe Garibaldi prema moru, pa avenijom Nuova Marina prema Novom Dvorcu. Na putu nas je pratio jak miris/smrad smeća i marihuane, prošle smo pored oronulih zgrada, sumnjivo pustih ulica i kilometarskog reda ljudi ispred pučke kuhinje. Kratki reality check kao svaki put kad se pentram do bolnice sv. Duh, pa tutnem nekom dedi 20kn za cigare, da ne skuplja čikove po podu, pa odem dalje i zaboravim, izgubljena u vlastitim mislima i "problemima".

Castel Nuovo ili Maschio Angioino je srednjovjekovni dovrac i jedna od najvažnijih znamenitosti u gradu, izgrađen je u 13.st. A portal je naknadno dodan krajem 15.st. u renesansnom stilu, autorstvo je pripisivano mnogima, između ostalih i našem Lucijanu Vranjaninu. Upad se plaća 6e, pa nismo istraživali unutrašnjost.

Spustile smo se južnije prema Castel dell' Ovo (Jajoliki dvorac?), smještenom na mjestu nekadašnjeg otoka Megaride, koji je kasnije pretvoren u poluotok. Ime dvorca potječe od rimskog pjesnika Vergilija Marona koji je, kao kaže legenda, stavio jaje u temelje utvrde i u slučaju da se jaje razbije dvorac bi bio uništen i niz katastrofalnih događaja pogodio bi Napulj. Upad je slobodan, što je super, jer je pogled od gore divan, na more i na Napulj. I ako ste znatiželjni, kao ja, zavirite u svaku pukotinu dvorca, u jednoj se nalazi lift koji će vas odvest ravno na krov, a ne u neke tajne podzemne svijetove ili Narniju. Jedino nismo vidjeli nikakvu zatočenu princezu, samo tri wonnabe u krinolinama od vjenčanica koje su se pentrale po stijenama ne bi li izgledala što izazovnije.


Naša zamišljena kružna putanja odvela nas je zatim na Piazzu del Plebiscito, kolosalni polukružni trg koji podsjeća na trg sv. Petra u Rimu. Na njemu se nalaze bazilika San Francesco di Paola i kraljevska palača s kipovima svih napuljskih vladara. Prostor služi za velike koncerte (prošle godine nastupio je The Boss) i za prosvjede (jedan manji se održavao u to vrijeme).

Sad smo već bile u finijem kvartu, vidjelo se po hotelima, dućanima, restoranima, čistoći ulica i gužvi. Ulicom Toledo uputile smo se k ili ka Arheološkom muzeju, ali smo srećom na pola puta srele Đakovčane koji su nam rekli da je pola muzeja pod ključem, da se ne može skoro ništa vidjeti i da se ne isplati ići. Produžili smo još malo do trga Dantea Alighieria gdje je izvjesna gospodična imala blagi živčani slom/ napad na nacionalnoj osnovi između redaka, pa smo je kolektivno morali otpratiti do pizzerije De Michele jer je ona naumila da jede (znam, jesti) u pizzeriji u kojoj se snimao treš film Jedi, moli, voli, slike Julie Roberts vise sa zida i u redu na pizzu se čeka i po dva sata. O tom po tom.

U ovom uzvišenom trenutku moja sposobnost opisivanja me izdaje. - Dante

Oslobođene terora mogle smo se vratiti razgledavanju i ispijanju kave ili soka. Kolektivno smo odabrale jednu malu slatku slastičarnicu u blizini Katedrale. Wi-fi nam je već obilježio sjedenje po birtijama na putovanju, a šifra za ovaj je nadmašila sve do sada, na papiru je u dva reda stajalo sigurno 30 slova i brojki. Mislim da smo duže upisivale šifru nego što smo sve skupa provjeravale poruke.

Posjetile smo par crkava kojim više ne znam ime, između ostalog i katedralu, gotičku crkvu iz 13.st., koja stoji na mjestu najstarije crkve iz 570. godine prije Krista. Katedrala je povećena svecu San Gennaru i u njoj se nalazi bočica svečeve krvi (koja mora biti tekuća, jer ako nije sigurnost grada je upitna). Jaje, pa bočica krvi... u Napulju je nešto gadno pošlo po zlo, ali mislim da se ipak odaziva na Cammora.

Kad smo kod mafije šetale smo ulicom Vicaria Veccia u kojoj je bila sva silina očito ukradene robe koju su prodavali po niskim cijenama. Veliko pakiranje od 10 twix čokoladica za 2eura i odolila sam.

Uputile smo se prema pizzeriji De Michele na posljednju večeru u Napulju s prešutnim dogovorom da nećemo čekati 2h u redu. Nije bilo gužve, stol smo dobile za 5min. I onda iznenađenje, u tako razvikanoj pizzeriji očekivala sam čudesan izbor pizza, ali ne, sve se svodi na dvije (doslovno dvije) margaritu i marinaru, jedna s bosiljkom, druga s origanom. Obje koštaju 5eura. I ok je, ništa posebno. Ne bi na nju čekala duže od tih 5min.

Vraćamo se na recepciju hotela. Torbe su na broju. I mi smo na broju i svi čekamo u redu za jedan (!) wc u kojem želimo samo brzinski oprat zube i promijenit donje gaće. Do prvog kreveta i piđame dijeli nas još dobrih 28h. Smještam se u sjedalo, stavljam slušalice na uši, gasim zvučnik i svjetlo na prekidač, i razmišljam kako bi to isto bilo dobro napraviti s podražajnim receptorima.

Jedan dan je premalo da shvatim kako jedan grad, velik kao Napulj, uistinu diše. Zato moja nit smrdi nit miriše reakcija ne bi bila primjerena. Vratit ću se kad ne bude više opasno nositi fotoaparat oko vrata.

14. DAN- VENECIJA
[fakultativni izlet 15e]

U oblačno i hladnjikavo praskozorje četrnaestog dana sletili smo na još jedno parkiralište restorana/krčme uz cestu. Noć u busu bila je teška, talijanske autoceste dale su sve od sebe da nas dodatno umore, taman se nekako namjestiš i bus naleti na hupser koji te izbaci iz skoropaidealnog položaja, a vrati te tako da ti glava odskoči od prozora, svaki ulazak u tunel nova svjetlost koja udara u bolnu glavu, i ne znaš jesi li na putu za Veneciju ili za život poslije smrti, pa u punoj brzini (bez kočenja) bus uletava u krivinu, a ti maštaš da te centripetalna sila izbaci u neki paralelni svemir s krevetom i jastukom.

Šest noći spavanja u busu zvuči stvarno strašno i većina bi to odmah odbila (osim ako nije u pitanju 3.d. i maturalac), ali uistinu nije tako grozno. Strašna je bila samo ta zadnja noć, jer je svima već lagano dosta svega, i suputnika, razgledavanja, wc na benzinskoj, života iz putne torbe... ne kaže se bezveze svugdje je lijepo, ali doma je najljepše. Ja sam većinu vremena tih noći provela uistinu spavajući i sanjajući (na što su neki bili poprilično ljubomorni) što je u biti super, pa mi možda zato to nije tako teško padalo.

Za četrnaesti dan smo imali dva izbora, 1. fakultativni izlet u Veneciju i 2. bivanje na plaži u Lido di Jesolo. Na početku putovanja (uzročno posljedično nakon Riminija) samo se odlučile za broj 1, a s današnjom pameću bi možda čak i razmislila o broju 2. Zašto? Venecija u 8.mj. na 800 stupnjeva s gradacijom umora u nebesima predstavlja samo ultimativnu iritaciju. Sad bi vjerojatno odabrala opciju spavanja na plaži (koliko god loša bila).


Stigli smo oko 8h brodom u Veneciju i na ulicama je već bilo milijun Rusa i miljardu Kineza, ej! Red za crkvu sv. Marka do preksutra. Ne možeš se čak ni izgubiti ako hoćeš, jer bi te rijeka ljudi opet odvukla odakle si i krenuo. Uličice, mostići, kanali, gondole i nepostojeća romantika. Nepostojeće su bile i klupe, pa smo počinak tražile po crkvama, tamo je bilo mirno, hladno i mogle smo sjediti.

Ponte dei Sospiri

bookmarks koji koštaju ko suho zlato, ali su lijepi



Par fragmenta uslikanih u tom predugom danu, u gradu koji je inače uistinu čaroban (prvi put koristim ukletu riječ s kojom smo se susretali svaki put kad bi pogledali itinerar) i o kojem ću drugi put napisati cijeli  ep. Obećajem.

Dočepali smo se busa, granice i Zagreba. Izljubili, izgrlili i oprostili...do nekog drugog puta, u nekom drugom gradu, na nekoj drugoj predstavi, u nekom drugom cirkusu... (rekao bi Đole). Pozdrav Ani, Sandi, Stjepanu, Vjeki, Ivici, Dijani i Zokiju, ma gdje bili.

I rekao bi Rodriguez... she laughed when I tried to tell her, hello only ends in goodbye.

31. kolovoza 2014.

Putovanje po Italiji III. dio (Sicilija) | BRUSCHETTE

...u prošloj epizodi...

Još uvijek smo na čarobno-opskurnom otoku zvanom Sicilija. Suputnici, novčanici i vitalni organi su manje više na broju. Sunce piči, a Etna roštilja (malo žešće bljuca lavu). Nakon tri lijepa dana okolo Catanie i uz Jonsko more, vrijeme je za Prijestolnicu i Tirensko more. I Clive Owena.
Nećete moći vjerovati što nam se dogodilo...

18. kolovoza 2014.

Putovanje po Italiji II. dio (Sicilija) | CAPONATA

...u prošloj epizodi...

U epizodi 'praznik u Rimu' izgubili smo i dva suputnika, mladi ljubavni par koji to više nije, ne zato što je ona princeza (k'o Audrey), nego zato što je on kreten (pjesma Kawasaki 3P-a 3:05), navodno je on prekinuo vezu na prvoj benzinskoj stanici nakon što smo prešli granicu (nemoj pričat s njim- udari ga!), oboje su odletili prvim avionom za Zagreb (200e per capita). Svaki komentar je suvišan.

Rim napuštamo oko 21h, umorne od cjelodnevnog hodanja (skoro bez stajanja) i predozirane arhitekturom krećemo prema obećanoj zemlji- Siciliji! Udobno se smještam u svoje sjedalo, imam jastuk, dekicu i ipod, osjećam se skoro k'o doma, to je onaj trenutak kad se s tim jednostavno saživiš. Pustiš Ashes Divide i pokušaš zaspat, iako ti to talijanske autoceste ne dopuštaju baš jednostavno (hupseri, tuneli, svjetlo, zavoji...you name it).

4. DAN- LETOJANNI, CATANIA (distopija i Clive Owen)

Najveći otok na Mediteranu, Siciliju, ugledali smo u praskozorje četvrtog dana. Bilo je negdje oko 6h kad smo s trajekta ugledali Messinu, amorfnu masu ružne arhitekture (koju vjerojatno može zahvaliti potresu koji ju je devastirao početkom 20.st., čak 90% grada bilo je porušeno). Kad smo sišli s trajekta još jedan očaravajući moment- smeće. Ništa čarobno u tom prizoru.  

Welcome to Sicily!

10. kolovoza 2014.

Putovanje po Italiji I. dio | mini FOCACCIA

Prije tjedan dana vratila sam se s dvotjednog proputovanja po Italiji, pa vam donosim par kratkih (relativan pojam) putopisnih postova i recepata koji okusom, mirisom i bojom još živo podsjećaju na to.

Prvotni plan bio je tjedan dana godišnjeg provesti u Irskoj u vlastitom aranžmanu, no zbog više faktora (nedostatak vremena za planiranje i troškova koji su iz dana u dan rasli) od toga smo odustali (ja i kona). Onda smo slučajno na facebooku nabasali na agenciju Jungle tribe- nasmijano pleme i ponudu za dva tjedna Sicilije (smještaj+doručak+prijevoz). To je bilo to, ljubav na prvu ponudu. Nadoplata za dvokrevetnu sobu (zbog duševnog mira), putno osiguranje i fakultativne izlete (po izboru). U agenciji su nam rekli da će svi fakultativni izleti koštati 70e, no ispalo je da koštaju duplo više, što im još uvijek malo zamjeramo jer ne volimo kad nas se bespotrebno zavarava, na kraju smo ih sve uplatile, ali drugi put ćemo razmisliti, na većinu se može samostalno i za manje novaca (fool me once...). Srećom da su Talijani pokupovali sve hrvatske banke, pa se novac s bankomata diže bez provizije.

Putovanje u brojkama: 1 autobus, 15dana, 5000km, 9 gradova, 9 noćenja u hotelu/hostelu, 6 noćenja u busu, 7 fakultativnih izleta.

Putovanje je za neke počelo u Beogradu, za mene i konu u Zagrebu, negdje oko 1h iza ponoći na čudno pustom parkiralištu Arena centra. Prvih pola sata smo bile u mode-u 'što je nama ovo trebalo?', sve je naizgled bilo malo, skučeno, dosadno, staro i smrdljivo. S vremenom smo se s nečim pomirile, s nečim saživjele, s nekim ugodno iznenadile, ali smrad je ostao konstanta, kao gravitacija.

"Fasten your seatbelts, this is going to be a bumpy ride."

14. svibnja 2014.

NAPITAK OD JAGODE, BANANE I NARANČE| (fake) Pink Rabbits



I couldn't find quiet
I went out in the rain
I was just soakin' my head to unrattle my brain
Somebody said you disappeared in a crowd
I didin't understand then
I didn't understand now

Am I the One you think about when you're sitting in your faintin' chair drinking pink rabbits?

The National je američki indie rock bend koji slovi za jedan od najboljih bendova današnjice. Melankolični i mračni najbolje pašu za kišnih dana, ali nisu bili za baciti jedne burovite večeri u Šibeniku (Terraneo, 2012.) ili divne ljetne večeri na zagrebačkoj Šalati (ljeto, 2013.). Kažu da ima neka tajna veza među njima i hrvatskom publikom (možda ona čaša vina koju tako vole imati uza se), pa ih evo u Šibeniku i ove godine. Neću se upuštati u nikakve glazbene kritike, samo ću preporučiti da poslušate bar jedan album (ako već niste).
Predmet interesa je, u biti, pjesma 'Pink Rabbits' sa zadnjeg albuma 'Trouble will find me' u kojoj  Matt svojim divnim glasom pjeva o ispijanju rozih zečeva, koktela koji je osmislio sam Matt. Slijedi recept bez omjera, to ćete morat prilagoditi afinitetima. :)

PINK RABBIT 
(by Matt Berninger)
Tequilla
Nestle Quick Strawberry Milk
Kahlua (meksički liker od kave i tequille)


Ja sam se odlučila za rozu varijantu, ali bezalkoholnu, zdravu i hranjivu. Jedan fake pink rabbit. :)

NAPITAK OD JAGODE, BANANE I NARANČE

šaka svježih jagoda
1 banana
1 naranča

Jagode i bananu stavite u blender i zalijte sokom od naranče, pa sve dobro izmiksajte. Po želji dodajte kockice leda. Ili naranču zamijenite s 1dcl mlijeka da dobijete frape.

And everybody was gone
You were standin' in the sreet 'cause you were tryin' not to crack up
It wasn't like a rain it was more like a sea
I didn't ask for this pain it just came over me
I love a storm, but I don't love lighthing
All the waters coming up so fast, that's right.