18. kolovoza 2014.

Putovanje po Italiji II. dio (Sicilija) | CAPONATA

...u prošloj epizodi...

U epizodi 'praznik u Rimu' izgubili smo i dva suputnika, mladi ljubavni par koji to više nije, ne zato što je ona princeza (k'o Audrey), nego zato što je on kreten (pjesma Kawasaki 3P-a 3:05), navodno je on prekinuo vezu na prvoj benzinskoj stanici nakon što smo prešli granicu (nemoj pričat s njim- udari ga!), oboje su odletili prvim avionom za Zagreb (200e per capita). Svaki komentar je suvišan.

Rim napuštamo oko 21h, umorne od cjelodnevnog hodanja (skoro bez stajanja) i predozirane arhitekturom krećemo prema obećanoj zemlji- Siciliji! Udobno se smještam u svoje sjedalo, imam jastuk, dekicu i ipod, osjećam se skoro k'o doma, to je onaj trenutak kad se s tim jednostavno saživiš. Pustiš Ashes Divide i pokušaš zaspat, iako ti to talijanske autoceste ne dopuštaju baš jednostavno (hupseri, tuneli, svjetlo, zavoji...you name it).

4. DAN- LETOJANNI, CATANIA (distopija i Clive Owen)

Najveći otok na Mediteranu, Siciliju, ugledali smo u praskozorje četvrtog dana. Bilo je negdje oko 6h kad smo s trajekta ugledali Messinu, amorfnu masu ružne arhitekture (koju vjerojatno može zahvaliti potresu koji ju je devastirao početkom 20.st., čak 90% grada bilo je porušeno). Kad smo sišli s trajekta još jedan očaravajući moment- smeće. Ništa čarobno u tom prizoru.  

Welcome to Sicily!

Prva postaja- benzinska stanica- pranje zuba/zubiju/zubala/proteza i podapiranje, ispijanje kave, traženje šuteva šećerom.

Druga postaja- Letojanni, kaže u Jungleovom itineraru jedna od najljepših plaža otoka. Autobus nas izbacuje na cesti, do plaže silazimo stepenicama, pa kroz tunel (!) ispadamo na nepreglednu pješčano-šljunčano (mislim da je bila neka kombinacija) plažu gdje nas momentalno sprži sunce jer nigdje nema hlada, osim ispod suncobrana koji koštaju, skupa s ležaljkom, vjerojatno 10e. Ali sretni smo, na čarobnoj smo Siciliji, nakon kišne noći osvanuo je lijep sunčan dan, a ispred nas je more i pučina. Tražimo paravan ili kabinu za presvlačenje i ne nalazimo ga. Čudimo se, jer kod nas tih paravana ima na najzabačenijim viškim plažama. Odlazimo u birtiju/restoran popit kavu i poslužit se s wc-om za presvlačenje. Na stolovima još nema stolnjaka (tek je 9h), ulazimo i rasturimo pola terase da bi spojili stolove, jer se nas deset odlučilo skompat, dok nas ispod oka gleda vidno nadrkana (pardon my french) konobarica, i na pitanje koliko dođe neka vrsta kave (cappuccino, latte machiato, americano..) viče 'Ću!' (two, na engleskom), a volila bi da može reći 'šu!' (van iz lokala). I tako, nabavim nam šifru za wi-fi, pa pošaljem par (loših) slika plaže na whatsapp, i svi vraćaju kao 'ajme, blago ti se', a ja si mislim 'prevara'. Nemojte da vas zavara fotografija ispod (uslikana je iz velike daljine), pa bacite brzi gugl ček u drugom tabu. Neki su se kupali, ja nisam, računala sam da je tek prvi dan i da će biti bolje (neće!). Zlatni rat je lijepa plaža, ovo nije.
[fotkano iz Taormine]

Treća postaja- Catania, drugi po veličini grad na Siciliji, smješten na obali Jonskog mora i u podnožju vulkana Etna. Ime grada dolazi od riječi 'katane' što na sicilijanskom znači 'veći nož za guljenje kože' i/ili 'negostoljubiva zemlja'. U 17.st. ju je uništila erupcija vulkana, a nakon toga i potres, obnovljena je u baroknom stilu tamnim vulkanskim kamenjem, pa je nazivaju i 'tamnom kćerkom Etne'.

U Cataniu stižemo oko 14h, do hostela moramo malo hodat jer se bus ne može zavući u male ulice. Na cesti nigdje nikoga, miris ribe, urina i smeća. Atmosfera kao u filmu Djeca čovječanstva, postapokaliptična, neugodna, samo fali Clive Owen da spasi što se spasiti da. Dolazimo ispred hostela Globetrotter B&B (Vicolo della Lanterna 14), pa čekamo da nas lijepa recepcionarka razmjesti po sobama. Ja i kona (prija, legica) dolazimo kao šećer na kraju i curka govori- 'Follow me!'. Vodi nas dvije ulice dalje od hostela, po još manjim ulicama popločanim kamenim kockama za koje nam zapinju preteške torbe. Napokon dolazimo do željeznih vrata koje vode u najuže stubište ikad, moje biafrično tijelo i torba ne stanu po širini, a moramo se popeti na 2. kat, strah postaje veći. No kad je teta otključala protuprovalna vrata ispred nas se ukazao lijepo uređen stan, s dva ogromna kreveta, i još veća kupaonica. Plus za hostel, pogotovo zbog nutelle koja nas je čekala na stolu (dijete u meni, skupa s celulitom, malo je poskočilo).


Vraćamo se u hostel da ostavimo dokumente, sad smo same nas dvije, pitam konu ima li nešto za samoo(d)branu, kaže da nema i da šta će mi to, kažem bit će gadno kad padne noć. Trenutak kad riječ opskurno uvrštavamo u svakodnevni riječnik. Na recepciji pitamo lika da nam preporuči neko dobro mjesto za jesti u blizini, on nam se opali smijati u facu i kaže da ne možemo jesti kad hoćemo, restorani se otvaraju tek oko 19,20h. Na kraju smo ipak našle neki restorančić u neposrednoj blizini i tu prvi put u Italiji naručujem pizzu, sa savršenim tijestom i dobrim nadjevom (rajčica, dimljeni sir, mozzarella, maslinovo ulje). Vraćamo se u apartman.

Razgledavanje grada bilo je predviđeno oko 19h i prvi put smo odlučile ići s grupom, jednom rukom čuvajući torbu, a drugom bubrege. No, po izlasku iz apartmana dočekala nas je neka druga Catania, topla, živa, vesela i glasna (ispod prozora rastafarijanska birtija). Ono što je prije izgledalo kao napušten prostor, postale su terase restorana krcate stolovima i ljudima. I jedno puno sigurnije mjesto, nismo više morale zazivat Clive Owena da se pojavi kao Bubimir.

Razgledavanje je bilo (pre)kratko. Počelo je na Piazza Duomo (Katedralski trg), na kojem se naravno nalazi katedrala sv. Agate, barokna crkva u kojoj je pokopan talijanski skladatelj Bellini, i simbol Catanije- Slonova fontana, Liotru, uz koju se veže legenda o Heliodoru, sicilijanskom plemenitašu koji nije uspio postati biskup, pa je napravio skulpturu slona koju je koristio za magične vožnje do Konstantinopola. I nakon kraće (polusatne) šetnje završilo u Bellinijevom parku. Via Etnea, glavna ulica s trgovinama i restoranima duga 3km, vratila nas je natrag do Piazze Duomo.


Najveća atrakcija u gradu je bilo jedno sicilijansko vjenčanje, to jest fotkanje istog na Katedralskom trgu. Mladenci su stigli u kočiji u koju su bila upregnuta dva divna siva konja, mladoženja je, stara sijeda konjina, bio u brokatno sivom odijelu, a mladenka je, starija gospođa, imala prekrasnu srebrnu haljinu/vjenčanicu i izgledala je ko disko kugla. Kuma, jedino uistinu mlado čeljade, je fotografu pozirala tako da je izazovno nogom obujmila rasvjetni stup. Mislim da svi imamo više slika njih, nego sve skupa slika Catanie. Inače, vjenčanja na Siciliji su normalna pojava svim danima u tjednu, u svako doba dana.


Posljednja provjera itinerara- piše fakultativni izlazak gdje ćete osjetiti pravih duh Sicilije, u prijevodu 'kud koji mili moji'. Noćenje.

5. DAN- ETNA, GIARDINI NAXOS, TAORMINA (čarobna Sicilija)
[fakultativni izlet- 30 eura]

Petog dana rano ujutro uputili smo se prema najvišem i najaktivnijem europskom vulkanu, pogađate, Etni! Etna je na UN-ovoj listi 16 najopasnijih svjetskih vulkana, te je uvrštena na UNESCOv popis Svjetske prirodne baštine. Prema starogrčkoj mitologiji vjerovalo se da se tu nalazi Hefestova kovačnica, a starorimski pjesnik Vergilije ju je opisao u svom djelu Eneida.

Put do vrhova uvijek je trnovit, a naš put do Etne strm i uzak (zbog jednog krivog skretanja, ali nećemo nikome reći), no nakon puno zapinjanja i par sati kasnije vozači su nas sigurno dovezli na 2000m nadmorske visine. Penjali smo se po manjim i većim neaktivnim kraterima, pomicali vulkansko kamenje, zazivali erupciju i zavirli u svaku suvenirnicu. Možete se popeti još 1000m do vrha ako vam je gušt, za one koji nemaju kondicije, a imaju podeblji novčanik postoji i žičara koja vodi do vrha (na + 3345m), a tu sreću morat ćete platiti 60e. Mi smo se zadovoljili manjim visinama i uživali u pogledu na Cataniju, i bojama i vegetaciji koji su se izmjenjivali oko nas. Koliko god bilo vruće u nizini, kad krenete prema Etni obucite duge rukave, na tim visinama puše vjetar koji će vas dobrano rashladiti. I nemojte doći u japankama ko Česi na Biokovo.
Etna je zakon. Aktivni vulkan- check!


Nakon Etne bus nas je iskrcao na plaži Giardini Naxos, a vodičica je rekla da imamo 2h za kupanje. Što bi bilo logično jedino da smo prije toga negdje ručali, a obzirom da nismo, odlučili smo se nahraniti u prvom restoranu- Lido Da Angelo. Odlična pizza za 5 i 7e, najgora usluga naplaćena standardno po 1e, pogled na more i wi-fi. Nismo se stigle okupati iako nas je mamilo naizgled čisto more (kasnije smo čule da smrdi po kanalizaciji, ali u Italiji sve smrdi, pomiri se s tim unaprijed). Oni koji su se kupali nisu stigli jesti. Kolektivno smo prigovarali zbog besmislenosti tih 2h.


Taormina je, kako kažu Jungleovci, jet set oaza Sicilije koja postaje favorit svih onih koji posjete taj čudesan otok. To je uistinu divan (fensi) srednjovjekovni gradić na brdu, na pola puta između Messine i Catanije, prepun bogatih europskih turista, lijepih restorana i cvijetnih gredica, u čijem podnožju se nalazi i najljepša plaža koju smo uspjeli vidjeti (najviše podsjeća na naše domaće).

Ispred ulaznih vrata grada stigli smo oko 17h i dobili 3h slobodnog vremena za razgledavanje. Brzinskom odokativnom metodom uvidjele smo da je za razgledavanje dovoljno i pola sata, pa smo odlučile potražiti plažu (unatoč tome što su nam stvari za istu ostale u autobusu) koja nas je mamila s razglednica koje su se mogle pronaći na svakom štandu. Do plaže na Jonskom moru, koja je ujedno i rezervat prirode, i otočića Isola Bella ("Lijepi otok") najbrže ćete doći žičarom, vožnja traje 2ipol minute, povratna karta košta 6e i iz nje vidite 50 nijansi plave boje. Plaža je šljunčana, more čisto, a obzirom da smo došle kad je sunce već zamicalo iza brda, više nije bilo ni puno ljudi, pa je gušt bio potpun.


U grad smo se vratili pola sata prije isteka vremena, to nam je bilo dovoljno da prošetamo glavnom pješačkom ulicom u kojoj je bila poprilična gužva, stanemo na glavnom trgu s katedralom s kojeg puca odličan panoramski pogled, kupimo canolli* u slastičarnici s dugogodišnjom tradicijom i dođemo do drugih ulaznih vrata grada.
Canolli je talijanski tradicionalni desert, u prijevodu znači mala tuba, potječe sa Sicilije, tijesto je pečeno u dubokom ulju (podsjeća na kornet, samo deblji), punjeno je ricottom ili mascarponeom, s kandiranim voćem, čokoladom ili pistacijem. Obavezno morate probati.


Na kraju beskrajno lijep, ali preglupo organiziran dan.

6. DAN- SIRAKUZA (Eureka!)
[fakultativni izlet 25e]

Šesti dan bio je rezerviran za prelijepu Sirakuzu (moj favorit na Siciliji), antički grad na istočnoj obali, koju je Ciceron opisao riječima 'od svih, najveći i najljepši grčki grad'.
Za razliku od Etne, u Sirakuzu obucite nešto najkraće i najprozračnije što imate, i obavezno se namažite kremom za sunčanje i stavite šešir, jer sunce piči na najjače.
Prvo smo posjetili veliki arheološki park u kojem se nalazi grčki teatar, rimski amfiteatar, Dionizijevo uho i Arhimedova grobnica.
Osnovna razlika između teatra i amfiteatra je način gradnje, teatar je uklapan u već postojeće prirodne datosti (nagib terena), dok su amfiteatri građeni kao samostojeći objekti, u teatrima su se održavale predstave točnije drame (komedije i tragedije), a u amfiteatrima gladijatorske igre; teatri fasciniraju savršenom akustikom, amfiteatri rješenjem nosive konstrukcije.
Nakon Panteona i trga sv. Petra, grčki teatar u Sirakuzi donio je novi val oduševljenja. Apsolutni 'must see'.


Dionizijevo uho je špilja duga 65m i visoka 23m, a prema legendi stvorio ju je grčki bog Dioniz (zaštitnik vina) i koristio ju kao zatvor, gdje je zbog iznimne akustik mogao prisluškivati zatvorenike. Tu možete malo vrištati bez ikakvog razloga.
Arhimed, jedan od najvećih matematičara starog vijeka, rođen je u Sirakuzi, gdje je proveo i većinu života. Bio je astronom, fizičar, graditelj i inovator, pripisuju mu se brojni izumi. Poznat je po tome da je zaboravljao jesti zabavljen mislima, po uzviku 'eureka!' i Arhimedovom zakonu, po posljednjim riječima koje je rekao prije nego ga je ubio rimski vojnik 'noli turbare circulos meos!' (ne dirajte moje krugove). Na kraju arheološkog parka nalazi se Arhimedova grobnica (ili ono za što se vjeruje da je to), koju je stoljeće i pol nakon njegove smrti našao i uredio Ciceron, a grob je prepoznao po tome što su bila urezana Arhimedova dva najdraža geometrijska tijela- kugla i valjak.


Na ulazu/izlazu u park se možete okrijepiti siciljanskim specijalitetom arancinima* i svježe cijeđenim sokom od naranče.
Arancino je pohana kuglica od riže, najčešće s dodatkom mljevenog mesa, graška i mozarelle, a mogu biti i s gljivama, patlidžanima ili pistacijem; ime dolazi od oblika i boje koji podsjećaju na naranču (kod nas se arancinima nazivaju ušećerene narančine korice).


Nakon toga je uslijedila još kratka šetnja po poluotoku gdje je smješten drevni dio grada koji se nalazi na UNESCOvoj listi Svjetske baštine.

Pod prijetnjom sunčanice veselo bježimo iz grada na plažu Fontane Bianche, itinerar nam obećava jako slano, blistavo more i koktele, dobivamo pješčanu plažu s čudnim travama, plićak do plus beskonačno, mutnu vodu i jad (4h slobodno). Opet ništa od kupanja, ali sad već slavni itinerar najavljuje još čudesnih plaža pa kao ostaje nada (da vrijeme sad liječi sve raneee..) da će biti bolje (neće!).

Za kraj dana večeramo u restoranu 'Les Crepes' koji je, kako mu ime kaže, specijaliziran za palačinke. Naručujem slanu palačinku s pjenicom o tunjevine, rikulom, mozzarellom i rajčicom. Sretna i sita mogu na počinak, nakon pakiranja stvari jer ujutro put pod noge u Palermo.

Catania je manje-više poslužila samo kao prenoćište (nema se baš puno toga za vidjeti), a naglasak je bio na divnim fakultativnim izletima (odlazak obavezan!), iako je sve moglo biti malo bolje organizirano (Giardini Naxos skroz nepotreban npr.). Nedostajao je bliži dodir s domaćim stanovništvom i/ili organizirana večera sa siclijanskim tradicionalnim jelima. 


Šećer na kraju je recept za Caponatu, sicilijansko jelo od patlidžana, šalše, maslina i kapara u slatko-kiselom umaku, u koje se po želji mogu dodati grožđice, morski plodovi, pinjoli itd. Može se poslužiti kao predjelo uz prepečeni kruh ili kao prilog uz glavno jelo. Servira se hladna.
Ja inače ne volim ni patlidžane, ni masline, ni maslinovo ulje, ali me caponata skroz oduševila. Spremala sam je odmah drugi dan po povratku doma, odokativnom metodom (zato nema mjera uz sastojke).


CAPONATA
[recept s coolinarike]

2 veća patlidžana
1 glavica luka
svježe pasirana rajčica
masline
kapare
maslinovo ulje
vinski ocat
1 žličica šećera
bijelo vino

Patlidžane narežite na manje kocke, posolite i ostavite da odstoje najmanje pola sata (tako bi trebali izgubiti gorčinu).
U veliku tavu stavite ulje i nasjeckani luk, kratko ga pirjajte dok ne omekša (po potrebi dolijte malo vode), zatim dodajte pasiranu rajčicu s malo bijelog vina i nastavite pirjati dok se umak ne zgusne.
Patlidžane isperite vrućom vodom, ocjedite i dobro posušite, pa ih popecite na maslinovom ulju u posebnoj tavi. Kad su poprimili lijepu zlatnu boju, umiješajte ih u umak od rajčice, dodajte narezane masline, oprane i ocijeđene kapare, pa sve skupa pirjajte još 5minuta. Na kraju sve pospite šećerom i dodajte ocat. Jelo pokrijte poklopcem i pustite da malo odstoji.
Buon appetito!

Nema komentara:

Objavi komentar

šećer dolazi na kraju :)